“Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.” (Ivan 3,3)
Tvrdnja da je Krist svojom smrću ukinuo Zakon svojega Oca nema nikakve osnove. Da se Zakon mogao promijeniti ili ukinuti, Krist ne bi morao umrijeti za čovjekov spas od kazne za grijeh. Kristova smrt umjesto da ukida Zakon, dokazuje da je on nepromjenjiv. …
Božji je Zakon nepromjenjiv već po svojoj naravi. On je objava volje i karaktera svog Stvoritelja. Bog je ljubav i Njegov Zakon je ljubav. Njegova dva velika načela jesu ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. “Dakle: ljubav je ispunjeni Zakon.” (Rimljanima 13,10) Božji je karakter pravednost i istina; takva je narav Njegovog Zakona. Psalmist kaže: “Zakon je tvoj sama istina … jer zapovijedi su tvoje sve pravedne.” (Psalam 119,142. 172) A apostol Pavao izjavljuje: “Zakon je, bez sumnje svet, a zapovijed i sveta, i pravedna, i dobra.” (Rimljanima 7,12) Ovakav Zakon, koji je izraz Božjeg uma i volje, mora biti trajan kao i njegov Stvoritelj.
Djelo obraćenja i posvećenja jest mirenje ljudi s Bogom kako bi se uskladili s načelima Njegovog Zakona. U početku je čovjek stvoren na Božju sliku. Bio je u savršenom skladu s prirodom i Božjim zakonom; načela pravednosti bila su upisana u njegovo srce. Ali grijeh ga je otuđio od njegovog Stvoritelja. Više nije odražavao božansku sliku. Njegovo je srce bilo u sukobu s načelima Božjeg zakona. “Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može.” (Rimljanima 8,7) Ali “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog sina”, kako bi se čovjek mogao pomiriti s Bogom. Zahvaljujući Kristovim zaslugama, čovjek može obnoviti sklad sa svojim Stvoriteljem. Njegovo se srce mora obnoviti božanskom milošću; on mora primiti novi život odozgo. Ova je promjena novorođenje, bez kojega, kaže Isus, čovjek “ne može vidjeti kraljevstva Božjega”.
Prvi korak k pomirenju s Bogom jest osvjedočenje o grijehu. “Grijeh je kršenje zakona. Zakon, uistinu, služi samo točnoj spoznaji grijeha.” (1. Ivanova 3,4; Rimljanima 3,20) Da bi uvidio svoju krivnju, grešnik mora ispitati svoj karakter Božjim velikim mjerilom pravednosti. Ono je zrcalo koje pokazuje savršenstvo pravednog karaktera i omogućuje čovjeku da otkrije svoje nedostatke. (Veliki sukob, str. 369,370)