“Bjelodano je, naime, da je naš Gospodin izišao iz Judina plemena, za koje Mojsije govoreći o svećenicima ništa ne reče.” (Hebrejima 7,14)
Sumnja nije mogla osporiti postojanje Edena dok je, s ulazom koji su čuvali anđeli čuvari, stajao neposredno pred njihovim očima. Redoslijed stvaranja, svrha vrta, povijest dvaju drveta usko povezana s čovjekovom sudbinom bili su neporecive činjenice. Postojanje i vrhovna vlast Božjeg autoriteta, obvezatnost Njegova Zakona bile su istine koje ljudi nisu često dovodili u pitanje dok je Adam bio među njima.
Unatoč sveopćoj pokvarenosti postojao je niz svetih ljudi, uzvišenih i oplemenjenih zajednicom s Bogom, koji su živjeli u zajednici s Nebom. Bili su to ljudi velikog intelekta, prekrasnih osobina. Njihova je zadaća bila velika i sveta — da razviju karakter pravednosti, da iznose pouku o pobožnosti ne samo ljudima svog vremena, već i budućim naraštajima. Samo je nekoliko najpoznatijih ljudi spomenuto u Svetom pismu, ali tijekom vjekova Bog je imao vjerne svjedoke, svetkovatelje iskrena srca.
O Henoku je zapisano da je nakon šezdeset pet godina života dobio sina. Nakon toga on je tri stotine godina hodio s Bogom. Tijekom svojih ranih godina Henok je ljubio i bojao se Boga i vršio Njegove zapovijedi. On je bio jedan od onih u svetom nizu, čuvar istinske vjere, praotac obećanog Potomka. On je s Adamovih usana naučio žalosnu priču o padu, te radosnu priču o Božjoj milosti i obećanju. On se oslanjao na Otkupitelja koji je trebao doći. Ali nakon rođenja svog prvog sina Henok je doživio još dublje iskustvo jer je produbio svoj odnos s Bogom. On je potpunije shvatio svoje vlastite obveze i odgovornosti kao dijete Božje. Dok je gledao dječju ljubav prema ocu, njegovo jednostavno povjerenje u njegovu zaštitu, dok je osjećao duboku, čeznutljivu nježnost vlastitog srca prema svom prvorođenom sinu, naučio je dragocjenu pouku o prekrasnoj Božjoj ljubavi prema ljudima kroz dar Njegova Sina i o povjerenju što ga Božja djeca mogu imati u svog nebeskog Oca. Neograničena, neshvatljiva Božja ljubav kroz Krista postala je predmetom njihova razmišljanja danju i noću, i sa žarom u svojoj duši on je nastojao otkriti ovu ljubav ljudima među kojima je prebivao. (Patrijarsi i proroci, str. 61,61)
Za razmišljanje: Što bi se dogodilo u mojem duhovnom iskustvu kad bih svakoga dana razmišljao o Isusu kao daru palom čovječanstvu?