“Nikakva kušnja veća od ljudske snage nije vas zadesila. Bog je vjeran i neće dopustiti da budete kušani preko vaših snaga, nego će vam zajedno s kušnjom dati sretan ishod, da je možete podnijeti.” (1. Korinćanima 10,13)
Ne smijemo misliti da ćemo hodajući stazom poslušnosti izbjeći kušnje, jer će neprijatelj učiniti sve što je u njegovoj moći da ne zadobijemo Nebo. Ali Spasitelj je obećao da će nam pomoći. Imate li vi nevolje? Imao ih je i Isus. Jeste li u kušnji? Bio je i On — kušan u svemu kao i mi. “Bijaše na svijetu, i svijet postade po njemu, a svijet ga ne upozna. K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše. A svima koji ga primiše dade vlast da postanu djeca Božja.” (Ivan 1,10-12) …
Kad je Krist bio na Zemlji, ljudi su se u gomilama okupljali da bi Ga čuli. Njegove riječi bile su tako jednostavne i jasne da su Ga i najneobrazovaniji među ljudima mogli razumjeti, i ljudi su Ga slušali kao začarani. To je razgnjevilo književnike i farizeje. Bili su puni zavisti što je narod tako pozorno slušao riječi tog novog Učitelja. Odlučili su spriječiti Njegov utjecaj na mnoštvo. Počeli su napadati Njegov karakter govoreći da je rođen u grijehu i da zloduhe istjeruje silom đavoljeg kneza. Tako su se ispunile riječi: “Mrzili su me bez razloga!” (Ivan 15,25; usporedi Psalam 69,5) Židovski vođe klevetali su i progonili Onoga koji se ističe među tisućama i sav je ljubak (vidi Pjesma nad pjesmama 5,10).
Dok se budemo odvajali od svijeta i njegovih običaja, nailazit ćemo na nezadovoljstvo svjetovnih ljudi. Svijet je mrzio Onoga koji je bio utjelovljenje vrline jer je bio bolji od njih. Sluga nije veći od Gospodara. Ako su naši putovi po volji Bogu, svijet će nas mrziti. Ako je Veličanstvo Neba došlo na ovaj svijet, trpjelo život poniženja i sramnu smrt, zašto bismo mi ustuknuli onda kad poslušnost podrazumijeva križ? Ako je On bio progonjen, možemo li očekivati da se prema nama ophode bolje? … Upućujem vas na Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta. On će utješiti i poduprijeti sve koji Mu se obraćaju za pomoć. …
Onoga koji pobijedi, čeka vječna slava i život koji se mjeri s Božjim životom. Naš um treba se neprestano baviti Božjom dobrotom i budućim domom svetih, i mi trebamo uvijek težiti savršenstvu karaktera da bismo na kraju mogli ući u Božji grad. (Manuscript 30, 7. studenoga 1886. — “Kršćanski put”)