Obećanje u otkupljenju

10. 05. 2012.

„Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu.“ (Postanak 3,15)

Adam i Eva mogli su biti savršeno zadovoljni znanjem o Bogu preko Njegovih stvorenih djela i pouka koje su dobivali od svetih anđela. … Visok stupanj znanja koji su mislili steći jedući plod sa zabranjenog stabla bacio ih je u pokvarenost grijeha i krivnje. …

Anđeli koji su čuvali Adama i Evu u njihovom edenskom domu prije njihovog prijestupa i istjerivanja iz raja, bili su sada određeni da čuvaju vrata raja i pristup stablu života da se ne bi vratili i učinili grijeh besmrtnim. …

Grijeh je istjerao Adama i Evu iz raja. Grijeh je bio i uzrok što je raj bio uklonjen sa Zemlje. Kao posljedica prestupanja Božjeg zakona, oni su izgubili raj. Poslušnošću Zakonu svojega Oca i vjerom u pomiriteljsku krv Božjega Sina, mogli su ponovno steći raj.

Sotona se oholo hvalisao Kristu i odanim anđelima da je uspio zadobiti dio anđela na Nebu za svoju drsku pobunu. A sada, pošto je uspio pobijediti Adama i Evu, tvrdio je da njihov edenski dom pripada njemu. Oholo se hvalisao da je svijet koji je Bog načinio potpao  pod njegovu vlast. Budući da je pobijedio Adama, vladara ovoga svijeta, pripadnici ljudskog roda postali su njegovi podanici pa sada treba dobiti i Eden i u njemu uspostaviti svoj glavni stan. Tamo će postaviti i svoje prijestolje i biti vladar svijeta. …

Međutim, odmah su bile poduzete mjere na Nebu da se onemoguće Sotonini planovi. Moćni anđeli, sa zrakama svjetla koje su izgledale kao plameni mačevi koji su se okretali u svim smjerovima, bili su postavljeni kao stražari da čuvaju put k drvetu života od nasrtaja Sotone i grešnog para. …

Na Nebu je održano vijeće na kojem je Božji Sin odlučio otkupiti ljudski rod od prokletstva i sramote Adamovog poraza i pobijediti Sotonu. O, kakvog li prekrasnog milosrđa! Veličanstvo Neba, potaknut ljubavlju i sažaljenjem prema grešnom ljudskom rodu, odlučio je postati njihova zamjena i jamstvo. (Review and Herald, 24. veljače 1874.)