što je zrelost? Ako se ljudski razvoj odvija uzajamnim djelovanjem čimbenika kao što su nasljeđe, utjecaj sredine i vlastito djelovanje, i pojam zrelosti moramo promatrati u tom okviru. Istoznačnice za pojam zrelosti često su normalnost, prilagođenost, duševno zdravlje, samoaktualizacija i drugo. U osnovi sazrijevanja istodobno djeluju dva procesa — proces diferencijacije i proces integracije. Razvoj zrelosti bit će uspješan kad se razviju svi potencijali neke osobe i kad ih ona i sredina u kojoj živi podržava djelovanjem integracijskih procesa.
Svako ljudsko biće kojemu je omogućeno da se razvije u granicama svojih mogućnosti i koje svoje granice prihvaća kao zadovoljavajuće moguće je označiti kao zrelu osobnost. Zato zrelost ljudskog bića možemo definirati kao stupanj postignute ravnoteže između identiteta i integriteta jedne osobnosti.
Svako ljudsko biće može postići i zadržati visok stupanj postignute zrelosti pojedinih faza razvoja — od ranog djetinjstva do zrele dobi — ako se njegov razvoj odvija u povoljnim uvjetima.
Dijete od rođenja procjenjuje stvarnost prema kriteriju ugode ili neugode i reagira na tu stvarnost pozitivnim ili negativnim emocijama. Dijete najprije afektivno procjenjuje stvarnost — sviđa li mu se ili ne. Ta prvobitna procjena pokreće ga na reakciju i akciju. Stoga su prvi djetetovi kontakti s vanjskim svijetom uvijek afektivni.
Dijete ima silnu potrebu za zadovoljenjem svojih osjećaja ugode. Taj narcistički egoizam uobičajen je kod djeteta. Nema još intelektualne prosudbe o korisnosti, istinitosti i drugome, nego afektivno procjenjuje i djeluje prije racionalne prosudbe. Stoga od malog djeteta ne očekujemo promišljenost, nesebičnost, nadzor nad svojim potrebama i željama, usmjerenost idealima, požrtvovnost i drugo.
Uloga roditelja, posebice majke, velika je u procesu djetetovog odrastanja. Zadovoljenje osjećaja ugode bit će osnova njegovog afektivnog života. Toplina roditeljskog doma ogleda se u prihvaćenosti, emocionalnoj toplini, odobravanju, razumijevanju, interesu za dijete, primjeni objašnjenja (posebice kad se zahtijeva disciplina), rijetkoj primjeni tjelesnog kažnjavanja. Ovdje nije riječ o pojedinim specifičnim postupcima prema djetetu, nego o općem odnosu roditelja prema djetetu i općem ozračju u obitelji.
Najpoželjniji je demokratski tip roditeljskog odnosa prema djetetu. Demokratski roditelji pružaju najviše mogućnosti za razvoj djetetove zrelosti. Drugi tipovi roditelja nisu toliko poželjni, a najnepoželjniji su agresivni roditelji koji odbacuju dijete. Osjećaj djetetove sigurnosti stabilizira se na subjektivnom doživljaju obaju roditelja. Taj osjećaj je utemeljen na djetetovom doživljaju da ga roditelji vole i da se učinkovito razvija u usporedbi sa svojim vršnjacima. Stabiliziran osjećaj sigurnosti omogućuje mu razvoj sposobnosti, oblikovanje emocionalne stabilnosti, razvoj odgovornosti, poštenja, tolerancije, poštovanja sebe i drugih.
Dijete koje je postiglo maksimalnu zrelost kao beba od godinu dana i koje je dalje živjelo u stimulativnoj sredini okruženo ljubavlju, zadržava laj trend razvoja zrelosti i u kasnijim fazama odrastanja.
Svojstva zrelosti što ih dijete stječe u obitelji preduvjeti su za kasnije zrelo ponašanje. Djetetova zrelost stečena u obiteljskom ozračju testira se i stabilizira u skupini vršnjaka. To znači da skupina vršnjaka kristalizira vrijednosti oblikovane u obiteljskom domu. škola može značajno pomoći u daljnjim razvojnim fazama već oblikovane zrelosti. U školi se stječu nove i utvrđuju stečene navike, testiraju svojstva zrelosti, interesa, intelektualne učinkovitosti i dr.
Dijete koje nije imalo povoljne uvjete za razvoj prenosi te probleme od najranijih dana i u druge razvojne faze, problemi se gomilaju, a razvoj zrelosti je usporen i otežan. Djetetova nezrelost u školi najčešće je izražena emocionalnom nezrelošću (uznemirenost, razdražljivost, plač…), socijalnom nezrelošću (razni oblici agresivnog i sebičnog ponašanja), povlačenjem i dr. Proces razvoja i sazrijevanja traje cijelog života. Od afektivne procjene djeteta odrastanje vodi racionalnoj prosudbi objektivne stvarnosti, vladanju instinktima i impulsima, prihvaćanju odgovornosti, višim ciljevima i dr. Tijekom života javljat će se ugodni i neugodni osjećaji kad god se javi neka povezanost s prošlim događajima, a afektivna procjena i percepcija vanjskog svijeta bit će pod utjecajem afektivne prošlosti.
Mada je neko dijete živjelo u neskladnoj obitelji, u negativnom ozračju obiteljskih odnosa u kojima je vladala napetost, agresivnost, ignoriranje i/ili neka druga negativnost, ipak postoji vjerojatnost da razvije zrelu osobnost. Znanost to ne može objasniti, ali može potvrditi: oko nas ima zrelih pojedinaca i zrelih obitelji koje u božanskoj ljubavi pružaju pozitivno ozračje razvoju i odgoju svoje djece iako je sami u djetinjstvu nisu iskusili. To čudotvorno ozračje nebeskog je podrijetla.
Utemeljeno na podlozi Kristove ljubavi, kršćanstvo može pružiti ono što je izostalo u obitelji. Kršćanski pedagoški optimizam oslanja se na Isusa Krista — Stvoritelja, Otkupitelja i Održavatelja. Isus Krist daje neprocjenjivu vrijednost svakom pojedincu — ne na temelju onoga što pojedinac ima, što čini ili otkud potječe, nego na temelju onoga što je sam Krist za svakoga učinio i žrtvovao.
Živimo u nezrelom društvu koje ima infantilan, nezreo pogled na čovjeka i njegovu stvarnost, a nema puno smisla za nesebičnost, odricanje, žrtvu i moralna načela. Međutim, imamo ideal: Isusa Krista — jedinu najzreliju i ostvarenu Osobu kao mjeru za razvoj svoje zrelosti i zrelosti naše djece.
Pišući kršćanima u Efezu, Pavao potiče i poziva i nas da ne budemo više nezreli kao malodobna djeca, nego da odlučimo postati zrele osobe u “mjeri punine veličine Kristove” (Ef 4,13-14), da volimo Krista na prvom mjestu, a onda sebe i druge zbog dostojanstva što ga svaka osoba ima u Kristu (Mt 22,37-39). Ako nas roditelji ostave, imamo sigurnost da će nas Isus Krist primiti (Ps 27,10) jer nas je na križu u dlanove svoje urezao prije nego smo se rodili (Iz 49,15-16).
I oni koji su imali sretno djetinjstvo i poticajan razvoj osobnosti i žele pružiti savršene uvjete za odrastanje svoje djece, neka imaju na umu sve elemente zrelosti: tjelesni rast i razvoj, duševnu, moralnu i intelektualnu ispunjenost i mudrost te duhovnu snagu i milost Božju (Lk 2,40).
prof. Jasmina Dobravc-Poljak