“Tim držimo vrlo sigurnim sve proroštvo. Vi dobro činite što upirete u nj pogled kao u svjetiljku koja svijetli u tamnome mjestu dok ne osvane dan i dok se ne pomoli Danica u vašim srcima.” (2. Petrova 1,19)
U ovim danima ubrzanog razvoja računalne tehnologije katkad može izgledati da su knjige izgubile vrijednost. Ali ovo je iskustvo u kojem su knjiga i tehnologija išle ruku pod ruku.
Olga je živjela u Kazahstanu s mužem i dvoje djece. Godine 2008. ona se krštenjem pridružila Adventističkoj crkvi. Pronašla je predivnu vijest i počela je dijeliti sa svojim rođacima i suradnicima na poslu. Njezini sinovi su s Olgom odlazili na bogoslužja kada su bili mladi, ali njihov otac nije želi da mu sinovi budu kršteni.
Olgin muž bio je Tatarin. Sebe i svoju djecu smatrao je muslimanima. Ali nije mogao poreći činjenicu da je zainteresiran za ono što njegova supruga i sinovi proučavaju i vjeruju. Nekoliko puta je razgovarao s Olginim pastorom o vjeri.
Kako je vrijeme prolazilo, Olgini sinovi su završili školu i počeli svaki svoju karijeru. U to vrijeme Olgin muž se ozbiljno razbolio. Dok je bio bolestan, odlučio je naučiti daktilografiju. Olga mu je predložila da bi za vježbanje mogao uzeti jednu njezinu knjiga i pretipkati je. Vođen Providnošću, sam je izabrao Veliku borbu. Nakon što je unio cijelu knjigu, muž je neočekivano preminuo.
Dok je studirao na fakultetu, najstariji sin je počeo svetkovati subotu. Kada se zaposlio, bio je poslovno poslan u istočnu Aziju, gdje je pronašao crkvu i počeo odlaziti na subotnja bogoslužja. Uskoro se krstio i postao vjernik Adventističke crkve. Kad je Olga tu vijest prenijela svojem mlađem sinu, on je odgovorio da njihov otac to sigurno ne bi odobrio. Olga mu je tada pokazala posljednju stranicu knjige Velika borba koju je pretipkao njegov otac. Ispod teksta njezin muž je dopisao: “Gdje sam bio dosad?” Olgin muž nije stigao do krstionice, ali je prihvatio istinu.
Možda su knjige izgubile vrijednost za neke ljude, ali putem knjiga i rada literarnih evanđelista istina i dalje dolazi do mnogih ljudi. Zahvaljujući knjigama, ljudska srca se otvaraju prema Bogu.
Olga i Kostja Sivcov, Kazahstan