“U ovome se sastoji ljubav: nismo mi ljubili Boga, nego je on ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe.” (1. Ivanova 4,10)
Ljubav je temeljno načelo Božje vladavine na Nebu i na Zemlji i mora postati i temelj kršćanskog karaktera. … Ljubav će se pokazati žrtvovanjem. Plan otkupljenja bio je utemeljen na žrtvi — na žrtvi tako širokoj, dubokoj i visokoj da je postala nemjerljiva. Krist je sve dao za nas i oni koji Ga prihvaćaju bit će spremni da za svojeg Otkupitelja sve žrtvuju. (Isusove usporedbe, str. 25)
Kada je Adamov grijeh gurnuo ljudski rod u beznadnu bijedu, Bog se mogao osloboditi palih bića. On je prema njima mogao postupiti onako kako grešnici zaslužuju. Mogao je zapovjediti svojim anđelima da na svijet izliju sudove Njegovog gnjeva. Mogao je ukloniti tu tamnu mrlju iz svojeg svemira. Međutim, to nije učinio! Umjesto da protjera ljude iz svoje blizine, On se još više približio palom ljudskom rodu. Dao je svojega Sina da postane kost naše kosti i meso našega mesa. …
Dar koji je Bog dao čovjeku izmiče svakoj ocjeni. Ništa nije bilo uskraćeno. Bog nije dopustio da netko može reći kako je mogao učiniti više ili pokazati veću mjeru ljubavi prema čovječanstvu. Darovavši Krista, darovao je i cijelo Nebo. (SD 11)
Oni koji su govorili da vole Krista nisu shvatili odnos koji vlada između njih i Boga, i On i sada vrlo maglovito postoji u njihovom razumijevanju. Oni imaju nejasnu spoznaju o neshvatljivoj Božjoj milosti pokazanoj u trenutku kada je dao svojega jedinorođenog Sina za spasenje svijeta. (1SM 134)
Da bi privukao čovjeka k sebi i da bi osigurao njegovo vječno spasenje, Krist je napustio kraljevske dvorove na Nebu i došao na Zemlju, pretrpio agoniju grijeha i sramote umjesto čovjeka i umro da bi mu donio slobodu. Suočeni s beskrajnom cijenom plaćenom za čovjekovo otkupljenje, kako se bilo tko od onih koji se nazivaju Njegovim imenom, usuđuje ravnodušno postupati prema nekome od Njegovih “malih”? … Kako bi strpljivo, ljubazno i s puno osjećaja trebali postupati prema onima koji su otkupljeni Kristovom krvlju! (5T 614)