„I krv nas njegova Sina, Isusa, čisti od svakoga grijeha.“ (1. Ivanova 1,7)
Neki govore o hebrejskom razdoblju kao o vremenu bez Krista, bez milosti i milosrđa. Na takve bi se mogle primijeniti Kristove riječi upućene saducejima: „U zabludi ste … jer ne poznajete ni Pisma ni moći Božje.“ (Matej 22,29) Razdoblje hebrejskog sustava bilo je vrijeme divnog izražavanja božanske sile. Tako je slavno bilo otkrivanje božanske prisutnosti da je smrtni ljudi nisu mogli podnijeti. Mojsije, koji je uživao visoku božansku naklonost, uzvikuje: „Prestrašen sam i dršćem.“ (Hebrejima 12,21) Ali Bog mu je dao snage da podnese ovu slavu i da ponese s gore njezin odsjaj na svojem licu, odsjaj tako blistav da je narod samo s prekidima mogao gledati u njega. …
Sustav žrtava uspostavio je Krist i dao ga Adamu kao simbol Spasitelja koji će doći, koji će ponijeti grijehe svijeta i umrijeti za njegovo otkupljenje. Preko Mojsija, Krist je Izraelcima dao jasne upute o žrtvama. … Samo čiste životinje bez mane, koje će simbolički prikazivati Krista, bile su prihvaćane kao žrtve Bogu. …
Izraelcima je bilo zabranjeno jesti loj i krv. … Ovaj se zakon nije odnosio samo na životinje za žrtvu, već i na svu stoku koja se upotrebljavala za hranu. Ovaj je zakon u njihove misli trebao utisnuti važnu činjenicu da bez grijeha ne bi bilo ni prolijevanja krvi. …
Krv Božjeg Sina bila je simbolički prikazana krvlju zaklanih žrtava i Bog je htio da se postavi jasna i određena razlika između onoga što je sveto i onoga što je obično. Krv je bila sveta, budući da se samo prolijevanjem krvi Božjeg Sina moglo postići pomirenje za grijeh. Krv se također upotrebljavala za čišćenje Svetišta od grijeha naroda, prikazujući tako simbolički Kristovu krv koja jedina može donijeti očišćenje od grijeha. (Signs of the Times, 15. srpnja 1880.)
Preporučujemo:
