“Nitko svjetiljke kad je užeže ne pokriva posudom niti stavlja pod naslonjač, nego na svijećnjak, da vide svjetlo oni koji ulaze.” (Luka 8,16)
Mi ne trebamo slijediti ljudsko vodstvo. Krist je naš Vođa. U svako vrijeme i na svakom mjestu, u svakom trenutku potrebe naći ćemo u Njemu uvijek prisutnu pomoć. Zbog toga što ima onih koji tvrde da su kršćani, ali vrijeđaju Krista svojim mislima, riječima i djelima, mi trebamo pružiti dokaze, jasnije nego ikad prije, da Mu u potpunosti pripadamo. Trebamo hodati u svjetlu Njegovog lica. Svatko od nas treba pokazati da je Krist svjetlo i da u Njemu nema nikakve tame. Ako se prepustimo Njegovom vodstvu, On će nas povesti iz dubina u koje nas je grijeh doveo do najuzvišenijih visina milosti. Nemojmo bacati sjenku na svoj život govoreći o svojim nesavršenostima ili o nesavršenostima drugih. Mi trebamo svijetliti u Gospodinu.
Od Krista dolazi sva istina. Kad je odvojena od Krista, znanost vodi u zabludu, a filozofija postaje ludost. Oni koji se odvoje od Spasitelja, razvijat će teorije čiji je začetnik naš lukavi neprijatelj. Kristov život ističe se kao suprotnost svakoj lažnoj znanosti, pogrešnoj teoriji i varljivoj metodi.
Javljat će se pojedinci s teorijama koje nisu zasnovane na Božjoj riječi. Ali mi trebamo visoko uzdići zastavu na kojoj piše: Zapovijedi Božje i vjera Isusova. Trebamo se do kraja čvrsto držati pouzdanja koje smo imali u početku. Neka nitko ne pokušava razvodniti istinu miješajući je sa svjetovnom mudrošću. Neka nitko ne pokušava srušiti temelje naše vjere ili je pokvariti unoseći u tkanje niti ljudskog umovanja. Nijedna nit panteizma ne treba biti upletena u to tkanje. Senzualnost, pogubna za dušu i tijelo, uvijek je rezultat uplitanja takvih niti u tkanje.
“Ali mi koji pripadamo danu budimo trijezni; obucimo se u oklop, to jest u vjeru i ljubav i u spasonosnu nadu kao u kacigu, jer nas Bog nije odredio za svoju srdžbu, već za postignuće spasenja po našem Gospodinu Isusu Kristu, koji umrije za nas da mi, živi ili mrtvi, sjedinjeni s njim uđemo u život. Zato se tješite međusobno i izgrađujte jedan drugoga, kako to već i činite!” (1. Solunjanima 5,8-11) (Letter 249, 11. studenoga 1903., P. T. Maganu i E. A. Sutherlandu, obrazovnim radnicima, osnivačima Misionarskog koledža “Emmanuel”)