Od sumnje do vjere

16. 10. 2017.

“Isus mu reče: ‘Ako ne vidite čudesne znakove, vi nipošto nećete vjerovati.’” (Ivan 4,48)
“Kao bljesak svjetlosti, Spasiteljeve riječi upućene kraljevskom činovniku razotkrile su njegovo srce. Uvidio je da je iz sebičnih pobuda tražio Isusa. Njegova kolebljiva vjera pojavila se pred njim u svojem pravom karakteru. S dubokom boli shvatio je da bi njegova sumnja mogla njegovog sina stajati života. Znao je da se nalazi u nazočnosti Onoga koji može čitati misli i kome je sve moguće. U dubokoj duševnoj patnji uzviknuo je ponizno moleći: ‘Gospodine … siđi prije nego mi umre dijete!’ Njegova vjera čvrsto se uhvatila za Krista, kao što je to učinio i Jakov kad je, boreći se s Anđelom, uzviknuo: ‘Neću te pustiti dok me ne blagosloviš.’ (Postanak 32,26) Kao i Jakov, on je nadvladao. Spasitelj se ne može udaljiti od duše koja se iznoseći svoju veliku potrebu čvrsto drži Njega. ‘Idi,’ rekao je On, ‘tvoj je sin živ.’ Kraljevski činovnik je s mirom i radošću koju nikada prije nije poznavao otišao od Spasitelja. Ne samo što je vjerovao da će njegov sin ozdraviti, već je s čvrstim povjerenjem uzvjerovao u Krista kao svojeg Otkupitelja. … Kao i ucviljeni otac, mi često tražimo Isusa u želji za nekim zemaljskim dobrom, i tek nakon uslišenja našeg zahtjeva pokazujemo povjerenje u Njegovu ljubav. Spasitelj nam želi dati veći blagoslov nego što tražimo, odgađajući odgovor na naše traženje da bi nam pokazao zlo našeg srca i našu duboku potrebu za Njegovom milošću. On želi da odbacimo sebičnost, što će nas navesti da Ga potražimo. Priznavanjem svoje bespomoćnosti i prijeke potrebe, trebamo se potpuno povjeriti Njegovoj ljubavi. Plemić je želio vidjeti ispunjenje svoje molitve prije nego što bi povjerovao, ali morao je prihvatiti Isusovu riječ da je njegova molba uslišana i da mu je poklonjen blagoslov. Mi također trebamo naučiti ovu pouku.” (Isusov život, str. 147—149) “Pred nama je dan kada će Sotona … učiniti mnoga čuda kojima će ojačati vjeru svih onih koji traže ovakve dokaze. Kako će strašno biti stanje onih koji zatvaraju oči pred svjetlošću istine i traže čuda koja će ih utvrditi u obmani!” (Evangelizam, str. 448,449)