Jutarnji stih

Od tuge do radosti

“Jer anđelima svojim zapovjedi da te čuvaju na svim putima tvojim.” (Psalam 91,11)

Kada mi je 1982. umro muž, osjećala sam se kao da mi se svijet raspada. Radila sam kao medicinska sestra i radovala se iskustvima koja sam doživljavala, ali sam sada osjetila da me Bog poziva da radim nešto drugo. Ali što? Iskreno sam se molila za Njegovo vodstvo. Imala sam djecu koju je trebalo hraniti, oblačiti i obrazovati. Kako ću nastaviti život? Bog je odgovorio na moje molitve ukazujući mi na literarnu djelatnost, a kad sam počela raditi ovaj posao, potvrđivao je moju službu čudima, i to jedno za drugim.
Jednog dana, dok sam se vozila matatom (gradskim prijevozom) u središte grada, sjedila sam pokraj čovjeka koji mi je bio potpuni stranac. Pokrenula sam razgovor s njim govoreći mu o svojem poslu. Uskoro me je pitao kakvu vrstu knjiga prodajem, a ja sam mu odgovorila da su to knjige o zdravlju, obrazovanju, roditeljstvu i duhovnom vodstvu. Bila sam iznenađena kad je rekao: “Već duži niz godina tražim knjigu koja bi mi u velikoj mjeri pomogla u mojem istraživanju, kad bih je samo mogao pronaći.” Sumnjala sam da traži baš adventističku knjigu za svoje istraživanje, ali sam ga ipak upitala: “Koju knjigu tražite?” Odgovorio je: “Daniel and the Revelation (Daniel i Otkrivenje).” Jedva sam mogla povjerovati svojim ušima! Imala sam baš tu knjigu u svojoj torbi. Izvukla sam je i predala mu je sa širokim osmijehom. Potpuno zapanjen, rekao je: “Kupit ću tu knjigu od vas, koliko god stajala!” Rekla sam mu cijenu, a on mi je brzo dao novac. Tijekom ostatka vožnje kroz grad nije progovorio nijednu riječ — toliko je bio zadubljen u svoju novu knjigu! Doista me sam Bog vodio.
Nakon što sam jednog drugog dana ušla u autobus, bila sam uhićena i vezana zajedno s kriminalcima koje je policija gonila. Jedan od policajaca je vidio da sam drugačija od ostalih i pitao me čime se bavim. To je bila moja prilika. Rekla sam mu što radim i zatim sam policajcima, pa čak i kriminalcima koji su bili uhićeni zajedno sa mnom, prodala sve knjige koje sam nosila sa sobom. To je bila još jedna potvrda da je Gospodin sa mnom.
Od žene slomljenog srca koja se mora brinuti za svoju djecu, stupila sam u zahvalan posao literarne evanđelistice i pronašla pravu radost. Bog šalje svoje anđele da se brinu za nas i oni nas vode i štite svaki dan. Ja sa zahvalnošću hodam u krugu Njegove ljubavi i zaštite.
Caren Onyango, Kenija


Komentiraj