Izreku “Čovjek je čovjeku vuk” (Homo komini lupus) napisao je rimski komediograf Plaut (250.-184. pr. Kr.) u svojoj komediji Magarac. Cijela rečenica glasi: “Čovjek je čovjeku vuk a ne čovjek kada ne zna koje je vrste onaj tko mu je nasuprot” (Lupus est homo komini, non homo, quom qualis sit, non novit).
Međutim, izreka “Čovjek je čovjeku vuk” postala je poznatija po engleskom filozofu i teoretičaru države Thomasu Hobbesu. Za vrijeme građanskog rata i revolucije u Engleskoj, nakon pogubljenja kralja Karla I. 1649. kada je Engleska proglašena republikom, tražeći uzroke i rješenja za nemire u društvu, Hobbes uključuje ovu izreku u svoje djelo Leviathan koje je objavljeno 1651. u Londonu. Ovo djelo opisuje totalni rat kada se svi bore protiv svih, a izreka ilustrira naravno stanje čovjeka.
Danas se izreka “Čovjek je čovjeku vuk” upotrebljava u sociološkim i psihološkim istraživanjima sve rasprostranjenije vrlo opasne pojave neprijateljstva među ljudima – mobinga. Ovim se izrazom (engl. mob – čopor, rulja) opisuje nečovječno, neprijateljsko ponašanje ljudi na radnim mjestima, u školama, crkvama i na tržištu, a također i među državama.
Mobingom vladaju nagonske sile koje se spuštaju ispod životinjskih. Mnoštvo primjera u povijesti ljudskog ponašanja pokazuje sve učestaliji nagonski rast okrutnosti u svakidašnjem životu. Krajnji oblik nagonskog reagiranja prema ljudima u Europi dogodio se nakon nasukavanja francuskog broda Meduza sredinom ljeta 1816. u blizini afričke obale kada je šest čamaca punih ljudi napustilo 147 osoba na uskoj splavi. U roku od dva tjedna ostalo je samo petnaest ljudi koje su spasioci s fregate Argus našli u užasnom stanju. Među spašenima je bio liječnik koji je u svojem sudskom iskazu naveo da su 65 ljudi puškama ubili časnici broda i da su zatim ti nesretnici bili bačeni u more. Nakon tri dana na splavi se pojavio kanibalizam.
No, je li “Čovjek je čovjeku vuk” model prirodnog ponašanja? Možemo li upravljati i vladati svojim ponašanjem? Adam je mogao vladati sobom jer je bio stvoren na sliku Božju (Postanak 1,26.27) Zbunjuje paradoks da se ta “Božja slika” može ponašati na toliko bezbožan način. Ovaj se paradoks zasniva na zloporabi slobode. Osnovna je sastavnica slobode svetost. Ali takvo oslobođenje nije univerzalno ni automatsko, već je dostupno samo onima koji svojevoljno prihvate Krista (Ivan 1,12) i bližnjega sukladno “zakonu slobode” (Jakov 2,12). “Dakako, vi ste, braćo, k slobodi pozvani. Samo, neka ta sloboda ne bude pobuda tijelu, nego ljubavlju služite jedan drugomu.” (Galaćanima 5,13)
MOBING – ČETIRI PROFILA ZLOSTAVLJAČA
Željan pažnje
• emocionalno je nezreo
• selektivno je ljubazan prema suradnicima, posebno u početku prema novoj žrtvi,
• često izvodi” jadan ja – dramu ” i samosažalijeva se,
• ako ga se otkrije, tvrdi da je on žrtva,
• kad ga se pozove na odgovornost, konfabulira i svaljuje krivicu na druge,
• narcisoidan je – uvijek želi biti u centru pažnje.
Oponašatelj
• nije profesionalno kvalificiran, ali tvrdi da je jer se nalazi u blizini profesionalaca,
• često glumi profesiju kojom se želi baviti i zahtijeva zasluge koje mu “pripadaju”,
• manipulira činjenicama i ljudima koristeći frazeologiju koja odgovara ideologiji sredine,
• lako se da isprovocirati,
• glumi odanost nadređenima, ali ih odbaci nakon što ih iskoristi.
Guru
• egoističan je i zlostavlja sve od kojih se osjeća ugrožen,
• uglavnom je to muška osoba,
• ponekad je pretjerano uredan i organiziran, a najčešće je i to gluma,
• svoje greške pripisuje drugima.
Psihopat ili sociopat
• napasan je i arogantan prema žrtvama, a prema ostalima drag i ljubazan,
• dobar je glumac te za njega ne vrijede zakoni i moralne norme,
• često ga se može uhvatiti u nekim kriminalnim aktivnostima,
• oni koji ih otkriju odmah postaju njegove žrtve, a sva svoja nedjela prebacuje na njih,
• ne pokazuje empatiju ni nikakvo sažaljenje prema drugima, a ne osjeća ni grižnju savjesti.
Dr. Helmut Landher