[frame src=”http://review.316creative1.netdna-cdn.com/assets/public/issues/1515/32.jpg” lightbox=”on” title=”up” align=”left” ]
Jutarnja duhovna poruka – subota, 4. srpnja 2015.
G. T. Ng
Kako se približavao 22. listopada 1844., tako su adventistički poslovni ljudi i trgovci zatvarali svoje trgovine. Poljodjelci su napuštali svoju žetvu. Krumpiri su ostali u zemlji. Jabuke su istrunule u voćnjaku. Učitelji su napustili posao u školama. Ljudi su davali velike donacije za tiskanje časopisa Ponoćni poklič. U prethodna tri tjedna u New Yorku i Bostonu tiskane su stotine tisuća primjeraka ovog, i drugih časopisa.
„Zaručnik dolazi! Iziđite mu u susret!“ (Matej 25,6)
Tiskarski strojevi su prestali raditi 16. listopada. Mileritski propovjednici su se vratili svojim domovima i svojim obiteljima. Mlada Ellen Harmon je kasnije napisala: „Bila je to najsretnija godina mog života. Srce mi je bilo ispunjeno radosnim očekivanjem.“[1]
20. listopada, 21. listopada, 22. listopada. Svijet je napeto očekivao.
Mileriti su se u rano jutro 22. listopada 1844. godine s nestrpljenjem okupili u šatorima, crkvama ili kućama. William Miller i njegovi prijatelji našli su se u blizini njegova doma, na stjenovitom proplanku javorova šumarka, danas poznatom pod imenom Ascension Rock. Čekali su cijeli dan, no Zaručnik nije došao. Došla je večer, i pretvorila se u noć. Nakon što su zvona označila ponoć, preostala im je samo jeka ruganja okolnih susjeda. Taj dan je prošao, a Isus nije došao.
O, kako su im srca bila slomljena kada se Isusov dolazak nije ostvario! Kakve li zbunjenosti, dvojbe i gorke žalosti za njihove duše! Hoće li pogrešno tumačenje Svetog Pisma zapriječiti njihovo poslanje?
Kritičari adventizma često ismijavaju ovaj dio naše povijesti. „Lažni proroci! Još jedna crkva umire!“ Isti ovi kritičari, međutim, propuštaju pročitati posljednji redak u Otkrivenju 10. „Tada mi bijaše rečeno: ‘Treba ti ponovo proricati o mnogim pucima, narodima, jezicima i kraljevima.’“ (Otkrivenje 10,11)
Adventni pokret je rođen iz kušnje potištenosti i gorkog razočaranja. Daleko od umiranja, adventizam se podigao iz pepela svoje prošlosti i uistinu će „ponovo proricati o mnogim pucima, narodima, jezicima i kraljevima“.
Danijelovo proročanstvo
Kako bismo razumjeli Otkrivenje 10, trebamo najprije razumjeti usporedni ulomak teksta iz Daniela 12. U Danielu 12,4-10 prorok Daniel prima posebnu poruku, no istodobno mu je rečeno „zakrij ove riječi i zapečati ovu knjigu do vremena svršetka; i mnogi će tumarati, a znanje će se umnožiti“ (redak 4, Varaždinska Biblija).
Oni koji su bili blizu Daniela postavljaju pitanje koliko dugo će knjiga biti zapečaćena. Čak je i Daniel, čini se, zbunjen odgovorom: „nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena“ (redak 7). Kada je ponovno zatražio pojašnjenje, bio je utješen ovim riječima: „Idi, Daniele, ove su riječi tajne i zapečaćene do vremena svršetka. Mnogi će se očistiti, ubijeliti i prokušati, a bezbožnici će i dalje biti bezbožni, bezbožnici se neće urazumjeti, a umnici će razumjeti“ (redci 9 i 10).
Kada ovaj ulomak potanko proučimo, jasno je da je čovjek s kojim Daniel razgovara u Danielu 12 zapravo Isus Krist, ista osoba koju Ivan vidi u Otkrivenju 10. Obje osobe smjerno prihvaćaju nalog u vezi primljene važne poruke. U Ivanovom viđenju, međutim, mala knjiga je sada otvorena. Ivan je pretkazao vrijeme kada će se razumjeti poruka male knjige, kada njezine riječi više neće izazivati zbunjenost.
Knjiga iz Danielova vremena nije bila zauvijek zapečaćena, već samo do „vremena svršetka“, do kraja 1260 godina. Proročanstva koja prije nisu bila razumljiva, sada će se moći razumjeti.
Stručnjaci većinom vjeruju da je početak 1260 dana bio početkom vladavine rimskog imperatora Justinijana (u 530-ima), a kraj u doba Francuske revolucije (1789.-1799.) i u vrijeme kada su francuzi prognali papu Pija VI (1798.). Pojavom Francuske revolucije znanje se umnožilo, mali svitak je otvoren, i počelo je vrijeme svršetka.
Pored proročanstva o 1260 dana iz Daniela 7, stručnjaci su istraživali i proročanstvo o 2300 dana iz Daniela 8,14. Proučavajući ove apokaliptičke spise, stručnjaci su bili ohrabreni kada su razumjeli kako je proročanstvo o 1260 dana završilo 1798. godine. Vjerovali su kako će sljedeći veliki događaj biti ispunjenje proročanstva o 2300 dana. Nakon pažljivog proučavanja zaključili su kako je proročanstvo o 2300 dana započelo 457. prije Krista, a završilo u listopadu 1844.
Nema više vremena
Mileriti su smatrali kako riječi iz Otkrivenja 10,6, „Neće više biti odlaganja“, doslovno znače „Neće više biti vremena“. Adventisti su isto tako uglavnom smatrali kako ovi redci opisuju poruku što su je između 1840. i 1844. objavljivali William Miller i drugi, a koja je povezana sa završetkom proročanstva o 2300 dana iz Daniela 8,14. Otkako je proročanstvo o 1260 dana završilo, 1798. godine, a proročanstvo o 2300 dana 1844., neće više biti poruka koje sadrže točno određeno vrijeme. Mi sada živimo u vremenu svršetka.
Ivanu je rečeno neka pojede svitak koji će mu biti sladak u ustima, a gorak u trbuhu. Mileriti su se nadali da će se Isus vratiti kako bi očistio svijet na kraju 2300 dana, 22. listopada 1844., no bili su gorko razočarani. Je li izgubljena njihova svrha i poslanje? Poslanje crkve ostatka je „prorokovanje“.
„Treba ti ponovo proricati“
Već u prosincu 1844. godine Ellen White je primila viđenje o globalnoj naravi crkve. Vidjela je „mlazove svjetla poput zvijezda“ „kako postaju sve svjetliji i svjetliji, sjajući s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga, obasjavajući cijeli svijet.“[2] Anđeo joj je rekao da svjetla predstavljaju ljude koji „vjeruju u Gospodina Isusa Krista, i slušaju Kristove riječi. Oni su svjetlo svijeta.“[3]
Jedanaest godina nakon organiziranja Generalne konferencije, 1863. godine, crkva je poslala svog prvog misionara, J. N. Andrewsa, u Švicarsku. Od 1874. godine nadaleko i naširoko se pronose poruke triju anđela. Danas u Europi imamo gotovo 400.000 vjernika.
„Treba ti ponovo proricati.“ Doista! Propovijedali smo u Africi. Danas je tamo 6,9 milijuna adventista čija su imena zapisana u knjizi života.
„Treba ti ponovo proricati.“ Svakako! Poruke triju anđela nosili smo po cijeloj Americi. Sada u tim zemljama imamo 7,1 milijun odanih vjernika.
„Treba ti ponovo proricati.“ Sigurno! Objavljivali smo Božju posljednju poruku u Aziji. Danas je 3,9 milijuna azijskih adventista očišćeno Isusovom krvlju.
1863. nasuprot 2015.
Na zasjedanju Generalne konferencije 1863. godine bilo je 3.500 članova crkve. Na zasjedanju Generalne konferencije 2015. članstvo je 18,5 milijuna (prema podacima iz prosinca 2014.).
Na zasjedanju Generalne konferencije 1863. bilo je 20 delegata iz šest ili sedam tada postojećih konferencija. Na zasjedanju Generalne konferencije 2015. nalazi se 2.500 delegata iz 633 misije i konferencije.
Adventističko članstvo 1963. bilo je ograničeno na samo jednu „diviziju“, a 2015. rašireno je u 13 divizija po svim zakutcima planeta zemlje.
Godine 1863. imali smo 125 crkvi. Danas imamo više od 148.023 crkve (uključujući sve crkve i ustanove) koje se svake subote okupljaju na bogoslužju.
Samo jedna izdavačka kuća postojala je 1863. godine. Danas imamo 63 izdavačke kuće.
Uz Božji blagoslov imamo najveći protestantski obrazovni sustav na svijetu, s 7.797 osnovnih i srednjih škola i fakulteta. K tome imamo 173 bolnice, 21 tvornicu hrane i 15 medijskih centara. Prihvaćajući Božje ovlaštenje da ponovno prorokujemo, doista smo bili obilato blagoslovljeni.
Poruka i identitet crkve
Povijesno gledajući, Otkrivenje 10 je dalo hrabrost i žarište crkvi iskušanoj sumnjom i razočaranjem. Danas je ova poruka još žurnija i važnija. Međutim, postoje i druge presudne odlike koje definiraju našu crkvu.
Otkrivenje 12 prepoznaje odlike crkve ostatka. Tekst opisuje svemirsku bitku između Boga i Sotone. Sotona je zbačen s neba na zemlju gdje progoni crkvu. Tijekom najtežeg razdoblja progona, crkva bježi u pustinju na 1260 godina. Unatoč velikom tlačenju, vjerni ostatak ostaje odan Bogu.
Dvije istaknute odlike ove crkve ostatka nalazimo u Svetom Pismu. To su oni koji drže Božje zapovijedi, uključujući i sedmi dan – subotu – iz četvrte zapovijedi, te oni koji imaju „Isusovo svjedočanstvo“, za koje nam Biblija kaže da je Duh Proroštva (pogledajte Otkrivenje 19,10).
Otkrivenje 10 određuje početke crkve; Otkrivenje 12 opisuje odlike crkve; Otkrivenje 14 otkriva poruku crkve – poruku triju anđela koju nalazimo u Otkrivenju 14,6-14. To su posljednje poruke svijetu, a mi imamo prednost prenositi ih i živo prikazivati svijetu.
Poslanje crkve ostatka je „prorokovanje“. Mi imamo osobitu i jedinstvenu poruku za svijet. Crkva je ovlaštena da svakom narodu, jeziku i puku pristupa s ovom porukom kako bi ih učinila učenicima. To je naše poslanje.
Kada god crkva odstupi od poziva na „prorokovanje“, ona gubi razlog svojeg postojanja. Crkva ne postoji samo kako bi ljude obrazovala u svrhu uspješnog školovanja. Crkva obrazuje kako bi spasila. Djelo obrazovanja i spasenja su jedno te isto.
Crkva ne postoji samo kako bi olakšala patnju, iako je i to važno. Crkva liječi bolesne s određenim ciljem. Liječenje tijela otvara put liječenju srca u podnožju križa. Zdravstveno-misionarski posao je desna ruka evanđelja.
Crkva ostatka postoji iz jednog razloga: da o životu, smrti i uskrsnuću Isusa Krista „prorokuje“ svijetu koji treba čuti Božji posljednji poziv.
Zaključak
Mileriti su očekivali Isusov povratak, no razočarali su se. Bilo je još posla za obaviti. „Treba ti ponovo proricati.“ Naša je zadaća ovaj veliki posao pripreme za Gospodnji dolazak u sili i velikoj slavi.
Isus je to jezgrovito izrekao u svojoj propovijedi o posljednjem vremenu. „Ova radosna vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak“ (Matej 24,14).
Na grobu velikog misionara, Davida Livingstonea, u Westminster Abbeyu, napisan je navod iz Ivana 10,16: „Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka.“ Ove druge ovce trebaju čuti Isusov poziv. Treba nam „ponovo proricati“ svim narodima, jezicima i kraljevima.
Potreba za kršćanskim misioniranjem veća je no ikada prije. Milijuni nisu nikada čuli o Isusu. Naš je zadatak da radosnu vijest evanđelja nosimo drugima, dok je svi ne čuju, dok posao ne bude dovršen i dok ne dođe kraj grijehu, boli i smrti.
Danas svjetlo mora obgrliti cijeli planet, mora stići do svakog naroda, osvijetliti svaki dom i svako društvo. Mi adventisti moramo s uvjerenjem objavljivati: „Ustani! Zasini! Isus dolazi! Spasenje nam se približilo!“
G. T. Ng je izvršni tajnik Generalne konferencije Kršćanske adventističke crkve. Službovao je kao sveučilišni profesor, dekan teološkog fakulteta i divizijski tajnik. Živi sa suprugom Ivy u Laurelu, u Marylandu, u SAD-u.