Od zemaljskog do nebeskog Hrama

Jutarnji stih 27. 10. 2024.

“I gle! Hramski se zastor razdera na dvoje, od vrha do dna.” (Matej 27,51)

Posredovanjem svoje smrti i uskrsnuća, On (Isus) je postao sluga “Šatora, onoga koji podiže Gospodin, a ne čovjek” (Hebrejima 8,2). Ljudi su podigli hebrejski Šator sastanka, ljudi su sazidali hebrejski Hram, ali gornje Svetište — po čijoj je slici bilo načinjeno zemaljsko — nije sagradio nijedan zemaljski graditelj. “Evo čovjeka komu je ima Izdanak. … On će sazidati Svetište Jahvino i proslaviti se. On će sjediti i vladati na prijestolju. A do njega će na prijestolju biti svećenik.” (Zaharija 6,12.13)

Služba prinošenja žrtava koja je upućivala na Krista prestala je, ali su ljudske oči sada bile usmjerene k pravoj žrtvi za grijehe svijeta. Zemaljska je svećenička služba prestala, ali mi gledamo na Isusa, svećenika novoga Saveza i na “škropljeničku krv koja govori bolje od Abelove”. “Još nije otvoren put u Svetinju nad svetinjama dok još postoji prvi dio Šatora. … Ali Krist, pošto se pojavio kao veliki svećenik budućih dobara prolazeći većim i savršenijim šatorom koji nije napravljen rukom … ušao je jedanput zauvijek u Svetinju nad svetinjama, ne krvlju jaraca i junaca, nego vlastitom krvi, i pribavio nam vječni otkup.” (Hebrejima 12,24; 9,8–12)

“Odatle slijedi da može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih.” (Hebrejima 7,25) Iako se služba morala premjestiti iz zemaljskog u nebeski Hram; iako će Svetište i naš Veliki svećenik biti nevidljivi za ljudske oči, ipak učenici neće trpjeti nikakav gubitak. Oni neće doživjeti nikakav prekid svoje zajednice niti smanjenje sile zbog Spasiteljeve odsutnosti. Dok Isus služi u nebeskom Svetištu, On također služi i u Crkvi na Zemlji preko svojega Duha. On je skriven od naših očiju, ali se Njegovo obećanje dano na rastanku ispunjava: “Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.” (Matej 28,20) Premda svoju silu prenosi svojim slugama, Njegova je prisutnost, koja daje snagu, još u Njegovoj Crkvi.

“Budući dakle da imamo uzvišena velikog svećenika, Isusa, Sina Božjega … držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo! … Dakle: pristupajmo s pouzdanjem k prijestolju milosti da primimo milosrđe i nađemo milost za pravodobnu pomoć!” (Hebrejima 4,14–16) (Isusov život, str. 122)