„K svojima dođe, ali ga njegovi ne primiše.“ (Ivan 1,11)
Prigodom Kristovog prvog dolaska koji se dogodio u priličnoj skrovitosti, nebeski anđeli jedva su se mogli suzdržati da ne uporabe svu svoju slavu sa željom da uljepšaju rođenje Božjega Sina. Ipak, slavno nebesko objavljivanje nije potpuno izostalo. Uzvišeni događaj nije ostao bez određenog očitovanja božanskog karaktera. To rođenje radi grešnika, za koje se Zemlja tako malo pripremila, bilo je proslavljeno u nebeskim dvorovima slavljenjem i zahvaljivanjem. …
Onaj koji je došao u ljudskom tijelu i živio u poniznosti bio je Veličanstvo Neba, Knez života, a ipak Ga mudraci na Zemlji, knezovi i glavari nisu prepoznali. Nisu Ga priznali kao Mesiju kojeg su dugo očekivali. Usprkos silnim čudima koja je činio da bi se objavio, usprkos tome što je otvarao oči slijepima i podizao mrtve u život, Krist je podnosio mržnju i zlostavljanje od ljudi koje je došao blagosloviti. Oni su Ga smatrali grešnikom i optuživali da izgoni demone silom đavolskoga kneza. Okolnosti Njegovog rođenja bile su tajanstvene i glavari su na to ukazivali. Optuživali su Ga da je rođen u grijehu. Knez Neba bio je vrijeđan zbog izopačenog uma i grešnog, hulničkog nevjerovanja svojega naroda. Kako je to bilo okrutno nevjerovanje! Ono je imalo svoj izvor u prvom velikom otpadniku i do kakvih je zastrašujućih padova moglo dovesti sve koji pođu tim putem, vidi se po židovskom odbacivanju Mesije. …
Starješine u Izraelu tvrdili su da razumiju proročanstva, ali su njegovali pogrešne zamisli o načinu Kristovog dolaska. …
Onaj isti koji je umro za grešnike sudit će i njima u posljednji dan; jer je Otac „sav sud dao Sinu“ (Ivan 5,22). „Dao mu je i vlast da sudi, jer je Sin Čovječji.“ (Ivan 5,27)
Kakav će to biti dan kada će oni koji su odbacili Krista ugledati Onoga koga su proboli njihovi grijesi! Oni će tada znati da bi im On ponudio cijelo Nebo da su stali na Njegovu stranu kao poslušna djeca; da je On platio beskrajnu cijenu za njihovo otkupljenje, ali da oni nisu htjeli prihvatiti oslobođenje od gorkog robovanja grijehu. Oni su odlučili ostati pod crnom zastavom pobune sve do kraja vremena milosti. (Review and Herald, 5. rujna 1899.)