Odbacite zadovoljstva ovoga svijeta

“Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve.” (1. Ivanova 2,15)
Pravi kršćanin neće otići na mjesto zabave ili se uključiti u bilo što za što ne može zatražiti blagoslov od Boga. Njega nećete naći u kazalištu, dvorani za biljar ili kuglanje. On se neće družiti s plesačima koji se odaju zadovoljstvima ili uživaju u bilo čemu zavodljivom što će otjerati Krista iz uma. Onima koji žale za ovim zabavama mi kažemo: Ne možemo uživati u njima u ime Isusa iz Nazareta. … U mašti idite u Getsemani i pogledajte muku koju je Krist podnio zbog nas. Pogledajte Otkupitelja svijeta kako se bori u nadljudskoj agoniji dok su grijesi svijeta počivali na Njegovoj duši. Slušajte Njegovu molitvu: “Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!” (Matej 26,39) Čas tame je došao. Krist je došao pod sjenku križa. Samo On mora popiti gorku čašu. Od sve djece svijeta koju je blagoslovio i utješio, nema nijednog koje će Njega utješiti u ovom strašnom času. Njega su predali u ruke mnoštva. Slabog i opterećenog, vukli su Ga od jednog suda do drugog. … Onaj koji nije poznavao ni mrlju grijeha, predao je svoj život kao razbojnik na Golgoti. Ovo bi trebalo dirnuti svaku dušu u samu srž. Da bi spasio nas, Božji Sin postao je Čovjek patnje i iskusio je tugu. … Neka smisao ove vječne žrtve koja je učinjena za naše otkupljenje uvijek bude pred vama i tada će dvorana za ples izgubiti svoju privlačnost. Ne samo da je Krist umro kao žrtva za nas, nego je i živio kao primjer za nas. U svojoj ljudskoj naravi On je bio potpun, savršen i bezgrešan. Biti kršćanin znači biti nalik na Krista. Cijelo naše biće — duša, tijelo i duh — moraju se pročistiti, oplemeniti i posvetiti sve dok ne budemo imali Njegovo obličje i oponašali Njegov primjer. … Ne trebamo se plašiti uključivanja u bilo kakav posao ili zadovoljstvo koji će nam pomoći u ovom poslu. Naša je dužnost da odbacimo sve što će skrenuti našu pozornost ili umanjiti našu revnost. (Review and Herald, 28. veljače 1882.)