8. srpnja 2015. San Antonio, Teksas, SAD [Victor Hulbert, tedNEWS]
Na šezdesetom zasjedanju Generalne konferencije Kršćanske adventističke crkve zastupnici su velikom većinom glasova izglasovali „ne“ kao odgovor na prijedlog koji se odnosio na rukopolaganje žena za propovjedničku službu.
U srijedu, 8. srpnja, nakon pet godina proučavanja, sastanaka, prezentacija iz cijeloga svijeta, te izdavanja brojnih radova i knjiga, zastupnici su zamoljeni odgovoriti na sljedeće pitanje:
„Je li prihvatljivo da divizijski Izvršni odbori, ako to smatraju prikladnim za svoje područje, omoguće rukopolaganje žena za propovjedničku službu? Da ili ne.“
Na kraju dana ispunjenog govorima i raspravama koje su trajale satima, zastupnici su odbili ovaj prijedlog s 1.381 glasom protiv, uz 977 glasova za, i pet suzdržanih.
Rezultat nije bio neočekivan u kontekstu crkve na cijelom svijetu koja se pokatkad bori s pokušajem razumijevanja pitanja, unutar kulturoloških, a ponekad čak i teoloških granica, koja su izvan 28 crkvenih temeljnih vjerovanja.
Za Transeuropsku diviziju (TED) rezultat je razočaravajući. Mnoge države unutar divizije nalaze se među najsekularnijima na svijetu i ne samo što imaju vrlo stroge propise o rodnoj jednakosti na radnom mjestu, već imaju velik broj nadarenih mladih ljudi koji ne vide zašto bi rukopolaganje žena uopće trebalo biti problematično.
Pastor Raafat Kamal, predsjednik Transeuropske divizije, nakon glasovanja je rekao kako je danas vidio da će „globalna odluka utjecati na lokalni kontekst“. Izjavio je: „To će donijeti lokalne posljedice unutar Transeuropske divizije s kojima ćemo se morati nositi.“
Trenutno imamo više od 60 žena-pastora koje služe na području TED-a. Još 30 žena služe u administrativnim službama. „One su pratile današnju proceduru s velikim zanimanjem,“ rekao je. „Zbog njih, kao i zbog naših članova u 22 države u sastavu TED-e, morat ćemo raspravljati o tome kako dalje. Trebamo poduprijeti naše žene-pastore, njihova izborna tijela i njihove crkve.“
Zastupnici su pažljivo i s poštovanjem slušali komentare onih koji su bili za i onih koji su bili protiv davanja dopuštenja divizijama da odlučuju o tome hoće li, ili neće, rukopolagati žene na njihovom području djelovanja. Za mnoge koji su se protivili takvoj odluci, u pitanju je bilo jedinstvo. Khanyisani Malufu, iz Južnoafričke-indijskooceanske divizije, tvrdio je kako bi „dopuštanje pojedinim divizijama da odlučuju o ovom pitanju značilo podupiranje individualizma. Moramo se držati zajedno i ne ići protivno Bibliji.“
Taj biblijski pogled se odnosio na još doslovnije tumačenje Svetog Pisma. Primjerice, Uchechukwu Nwadike iz Zapadne srednjeafričke divizije tvrdio je kako „Biblija kaže da se Bog ne mijenja…. Isus je istina. On nam je dao istinu. On nije rukopoložio niti jednu ženu za službu evanđelja. Ako je to istina, onda moramo živjeti po istini.“
Natasha Nebblett, iskrena i nadahnuta mlada žena iz Sjeverne Amerike, i voditeljica GYC (Generation Youth for Christ) konferencije za odrasle mlade ljude, rekla je: „Mene ne treba rukopoložiti. Ja kažem ‘ne’ podjeli u crkvi“.
I glasovanje ‘za’ imalo je svoje snažne predlagatelje. Među njima se nalazio i potpredsjednik Generalne konferencije, Lowell Cooper, koji je rekao kako „glasovanje ‘za’ pokazuje da vjerujemo svojoj braći u divizijskim odborima.“ James Standish iz Australije je zamijetio kako se na obje strane nalaze „kršćani koji vjeruju u Bibliju“. Zatim je upitao: „Možemo li poštovati jedni druge? Glasujte ‘za’ i nastavite s poslanjem crkve.“
Jedan od najdirljivijih govora održao je Jeroen Tuinstra, predsjednik Belgijsko-luksemburške konferencije. Izjavio je: „Samo pokušavam crkvu održati u stvarnosti. Možda nismo od ovoga svijeta, no još smo uvijek na ovom svijetu. Možemo željeti biti na nebu u budućnosti, no još uvijek stojimo ovdje, na tlu Gospodnjeg vinograda, pokazujući Kristovu ljubav.“
Zatim je svoju tvrdnju potvrdio govoreći o Mariji, mladoj ženi rođenoj u Kolumbiji, koja je odrasla u Belgiji i koja je osjetila Božji poziv da bude pastor. Rekao je: „Ona je dobar pastor. Iskrena je prema svojim vjernicima. Ona je njihov duhovni vođa. Osobito se zanima za djecu mnogobrojnih izbjeglica iz Južne Amerike koja se nalaze u procjepu između dvaju kultura. Vjernici je poštuju, a na njoj se vidi dokaz Božjeg poziva.“
Međutim, nakon propovjedničkog sastanka na kojemu se raspravljalo o rukopolaganju žena, ona je bila sva u suzama. „Plakala je stoga što nakon Božjeg poziva koji je čula, nikada nije željela biti dio problema u crkvi. Jedino što je željela bilo je odgovoriti na Božji poziv u njezinu životu. Plakala je stoga što je morala čuti da je samo zbog toga što je rođena kao žena, bila manje vrijedna od svojih muških kolega, i stoga što je njezina crkva smatra manje sposobnom ili manje pozvanom samo zato što nije muškarac.“
Kojim putem sada ići dalje? Pastor Sam Davis, predsjednik Južno-engleske divizije, izjavio je: „Mnogo naših žena-pastora bit će jako razočarano ovim glasovanjem, kao što sam i ja.“ Međutim, on ne želi biti razočaran. Govoreći u ime crkvenih vođa u Europi, rekao je: „Mnogi od nas surađuju sa ženama-pastorima, i one će nastaviti raditi za nas.“ No, ove žene-pastori i mnogi njihovi kolege pastori trebat će ohrabrenje. Anna K. Z. Termey iz Mađarske podsjetila je zastupnike na Biblijsku pouku za drugo tromjesečje 2015. Proučavajući Evanđelje po Luki vidjela je kako je „Isus dao podršku ženama u kulturi prvog stoljeća kada im nije pridavana nikakva vrijednost.“ Ona je zatražila vrednovanje žena-pastora.
Maja Ahac, direktorica ADRA-e u Sloveniji, jedna je od onih osoba koje su povrijeđene današnjom odlukom. „Za žene-vođe,“ napisala je na TED Facebook page, „današnja odluka je bila vrlo bolna. Kako se mogu boriti za pravednost i jednakost svakog ljudskog bića ako toga nema u mojoj vlastitoj crkvi?”
Ovo je problem s kojim će se crkva ubuduće morati boriti, a crkvene vođe u Europi zasigurno će se ozbiljno pozabaviti ovim pitanjem. Ipak, čak i s mjerom razočaranja oni će se u potpunosti složiti s predsjednikom cijele crkve, pastorom Tedom Wilsonom i njegovim riječima: „Ivan 17 želi da budemo jedno s Njime [Isusom] kako bismo mogli dovršiti Božje djelo.”
Lorance Johnson, predsjednik Sjeverno-engleske konferencije, na kraju vrlo dugog dana sažeo je to na ovaj način: „Bio sam zadivljen načinom ponašanja zastupnika i promatrača. Bio je to dobar primjer kako se kao tijelo trebamo ponašati pri rješavanju složenih i osjetljivih pitanja. Nakon rezultata današnjeg posla, molim se da se svi usmjerimo na jedinstvo u ispunjavanju poslanja koje nam je Bog dao.“
Fotografije možete pogledati ovdje. [tedNEWS]