U stara vremena delfijsko proročište u Grčkoj tvrdilo je da pruža uvid u budućnost. Ljudi sa svih strana starog svijeta, bez obzira na društveni položaj, dolazili su u na ovaj udaljeni i goli brijeg u Grčkoj da čuju kakva ih budućnost čeka. Nakon obreda očišćenja na kastilijanskom izvoru, izišli bi pred proročicu da čuju zagonetne riječi o svojoj budućnosti.
Jednom je prigodom neki veliki vojskovođa pitao kakav će biti ishod predstojeće bitke. Sudbina cijele zemlje ovisila je o njezinu ishodu. Proročanstvo je glasilo: “Velika će vojska biti pobijeđena.”
Vojskovođa je otišao sretan i samouvjeren. Proročanstvo se obistinilo; na nesreću, vojska koja je doživjela poraz bila je njegova vlastita.
Kaže se da je Ciceron, veliki poznavatelj rimskog prava, ubrzao svoju smrt zbog vjerovanja u kobne predznake. Nakon što se razišao s Antonijem jer je ovaj stao na stranu Cezara, ukrcao se na brod da pobjegne, kad je veliki broj gavrana uzletio s hrama na obližnjem otoku i spustio se na brodske konope i jedra. To je protumačeno kao koban predznak i on je odustao od bijega. Izišao je na otok gdje su ga uhvatili i ubili.
Vrijeme u kojem živimo mnogo je složenije pa je praznovjerje nadomješteno znanstvenim metodama.
Međutim, opčinjenost budućnošću – i želja da je saznamo – možda je još snažnija. Gotovo u svakom popularnom časopisu i novinama nalazimo astrološke karte uz tvrdnje da znaju budućnost. Za doručak vam ih prenose preko radija kako biste, dok odlazite na posao, znali hoće li vam dan biti sretan ili nesretan.
Neke televizijske postaje kasno uvečer reklamiraju čitanje tarot karata i gatanje. Na suvremeniji način analitičari u poslovnom svijetu pomoću računala predviđaju trendove i određuju budućnost kako bi imali uvid u zaradu. Tu su zatim i zlokobne vremenske prognoze.
Kako se približavao prijelaz u novo tisućljeće, stručnjaci su proricali probleme koje će na računalima u svijetu izazvati Y2K. Predviđali su različite scenarije od propasti svijeta zbog sloma današnjeg društva do prolaznog muklog udara u noći.
Ostaje jednostavna činjenica da unatoč jednostavnim i složenim metodama, unatoč bizarnom i intelektualnom, unatoč zakonu uzroka i posljedica, nitko zapravo ne zna budućnost. Ona je uvijek jedan korak ispred.
Možda je to i dobro, jer tko zna kako bismo se ponašali kad bi nam bilo moguće baciti pogled u vlastitu budućnost? Vjerojatno bi to bilo sredstvo za zadovoljenje pohlepe i stjecanje vlasti, a ne bi proizvelo sretnije i bolje društvo.
Neke nagovještaje o ponašanju ljudi možemo vidjeti u načinu na koji reagiraju na biblijska proročanstva o budućnosti. Stari i Novi zavjet tvrde da pružaju uvid u budućnost. Proroci tvrde: “Ništa ne čini Jahve Gospod a da osnove svoje ne otkrije slugama svojim prorocima.” [1] Pisac Poslanice Hebrejima počinje tvrdnjom: “Bog koji je nekoć u mnogo navrata i na mnogo načina govorio ocima po prorocima …” [2]
Ove neobične tvrdnje navode nas da razmotrimo tri osnovna uvjeta vezana uz proročanstva:
Bog se brine za ljudski rod. Osnovni cilj proročkog dara u Bibliji jest da Bog putem dara proroštva objavljuje svojem narodu svoju volju. Temeljna je zadaća biblijskog proroka primiti poruke od Boga i proslijediti ih Njegovom narodu. Tako prorok postaje Božjim glasnogovornikom.
Srž ovih poruka je uglavnom poziv na pokajanje i sveti život. U tome može biti primjese proricanja, ali ono nije najvažniji cilj i u mnogo slučajeva samo iznosi neizbježne posljedice ustrajavanja u buntovnosti.
Kad su starozavjetni proroci objavljivali Izraelu svoja upozorenja, prikazali su posljedice odbacivanja Boga. U Novom zavjetu isticano je oplemenjivanje, izgradnja i zaštita mlade crkve. Objavljena su upozorenja na buduće teškoće i pozivi na vjernost u vrijeme sukoba.
Proroci nam pomažu razumjeti gdje se nalazimo u protoku vremena. U Mateju 24 Isus odgovara na pitanje svojih učenika o vremenu zbivanja posljednjih događaja na Zemlji pa niže pokazatelje koji će upućivati na Njegov povratak. On poziva učenike da uče “na primjeru smokve. Čim joj granje postane nježno i potjera lišće, znate da je ljeto blizu. Tako i vi, kad vidite sve to, znajte da je blizu – na samim vratima!” [3]
Mi možemo izbjeći zamku upuštanja u neko neobično tumačenje biblijskih proročanstava – posebno onih u Danielovoj knjizi i u Otkrivenju – ako držimo na umu da se u njima obično radi o gruboj slici. Neki ljudi istražuju ova proročanstva i njihovo ispunjenje nastoje vidjeti u svakoj novoj političkoj ili religijskoj intrigi. Pokušavajući to, obično dolaze do bizarnih i nastranih zaključaka pa uzrokuju zbunjenost kad se ne ostvare kako su očekivali. Mi moramo promatrati opće trendove i paziti da ne zapinjemo za pojedinosti.
Biblijske proročke skice ukazuju na vrijeme i trebaju nas podsjetiti duhovno razmišljanje da živimo neposredno pred Gospodnji dolazak. Tijekom niza godina svjedoci smo njihova ispunjenja pa zaključujemo da smo na samom kraju.
Proročanstvo potvrđuje vjeru kad vidimo njegovo ispunjenje. Značajan cilj proročanstva nije prikazivanje budućnosti koliko njezino razmatranje. Vraćajući se u povijest, možemo ukazati na ispunjenje događaja što ih je prorok prorekao. To u nama stvara pouzdanost u njihovu istinitost i vjerodostojnost.
Proročanstva su važna metoda kojom Bog pokazuje da je Biblija vjerodostojan dokument i da s pravom tvrdi da je nadahnuta od Boga. U jednom od svojih posljednjih govora Isus je iznio ovu tvrdnju: “Već sam vam rekao sada, prije nego se dogodi, da vjerujete kad se dogodi.” [4]
Znanstvenici mogu tumačiti prošlost; sadašnjost može protumačiti samo prorok. Proročanstva trebaju u nama razviti vjeru i povjerenje, a ne izazvati samovoljnu, gorljivu želju da upoznamo budućnost.
Razumnim pristupom proročanstvima možemo mnogo dobiti. Delfijski pristup s njegovim neodređenim odgovorima nas ne može zadovoljiti pa je vrlo važno da se oslonimo na sigurne riječi Biblije. Slijedeći upute proroka, židovski kralj Jošafat izvojevao je veliku pobjedu. Zato je mogao reći: “Čujte me … Pouzdajte se u Jahvu svoga Boga, i održat ćete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!” [5]
Njegove su riječi i danas istinite bez obzira na protekla stoljeća, geografsku udaljenost i vjerovanje.
Malcolm Potts
(Znaci vremena 2/2005)
- [1]Amos 3,7
- [2]Hebrejima 1,1
- [3]Matej 24,32.33
- [4]Ivan 14,29
- [5]2. Ljetopisa 20,20