Jutarnji stih

Odlazak u palaču

“Ova radosna vijest o kraljevstvu propovijedat će se po svemu svijetu, svim narodima za svjedočanstvo, i tada će doći svršetak.” (Matej 24,14)

Ellen G. White je napisala: “Kolporterski rad, ako se pravilno obavlja, misionarski je rad najvišeg reda.” (The Colporteur Evangelist, str. 5) Ovaj sam koncept prigrlila kada sam prvi put prihvatila poziv da kolportiram u ljeto 2010. Otišla sam u La Paz, gdje se nalaze upravne zgrade bolivijske vlade, kao i najvažnijih kompanija i institucija. Ispostavilo se da je kolportaža izuzetno iskustvo za izgradnju vjere. Bog je preko mene prenio svoju poruku od malih kuća u siromašnim četvrtima sve do bogataških palača.

Jednoga dana prisustvovala sam otvaranju velike muzejske izložbe kojoj su prisustvovali mnogi ključni uglednici. Jedan od ljudi koje sam tu srela bio je potpredsjednik bolivijske vlade. Nakon razgovora o povijesti, kratko sam porazgovarala s njim o projektu “Zdravi kod kuće”, napominjući mu da je on planiran za dobrobit čitavog društva.

Kad sam ga upitala bi li pristao da ga posjetim kako bih mu dodatno objasnila svoj rad, on je odgovorio potvrdno i rekao mi da mu napišem poruku sa svrhom svojeg posjeta, svojim imenom i brojem telefona. Zatim mi je rekao da se potpišem “Vaša prijateljica povijesti iz Sukre”. Sutradan sam otišla u ured potpredsjednika ostaviti svoju poruku, koju je njegov tajnik primio s čuđenjem. Nekoliko dana poslije dobila sam telefonski poziv i pritom mi je zakazan datum sastanka s potpredsjednikom.

Dan 1. ožujka bio je nezaboravan zato što smo u jedanaest sati pastor Javijer Massi, dvojica vođa i ja stigli u palaču na sastanak s potpredsjednikom. Naš susret došao je u najboljem trenutku i bio je vrlo koristan. Poruka nade koju smo s njim podijelili došla je u trenutku kada je naša zemlja prolazila kroz mnoge teškoće. Sada su knjige iz naše crkve dio njegove biblioteke, uključujući i knjigu There Is Still Hope (Još ima nade), koju je obećao da će čitati.

Na kraju našeg susreta pomolili smo se za njega i rastali. Više od ponovnog viđenja na ovom svijetu želim ga prepoznati na Nebu, zajedno s ostalima kojima sam kolportirala. Literarni evanđelisti (“posebni ljudi”, kako nas je potpredsjednik nazvao) Božju poruku trebaju prenijeti cijelom svijetu – guvernerima, predsjednicima, prinčevima i kraljevima.

Marcela Ivonneth Huanca Soliz, Bolivija


Komentiraj