“Jer ne držah zgodnim među vama išta drugo znati osim Isusa Krista, i to razapetoga.” (1. Korinćanima 2,2)
Mnogi su privučeni Kristovom ljepotom i nebeskom slavom, ali ustuknu kad doznaju uvjete pod kojima sve to može postati njihovo. … Odreći se svoje volje, predmetâ ljubavi što su ih sami izabrali ili za kojima teže, zahtijeva žrtvu pred kojom oklijevaju, zastaju i vraćaju se natrag. … Oni žele dobro, ulažu i određen napor da ga steknu, ali ga nisu izabrali. Nisu ga čvrsto nakanili steći po svaku cijenu.
želimo li pobijediti, jedina nada nam je sjediniti svoju volju s Božjom voljom i raditi u suradnji s Bogom, iz trenutka u trenutak i iz dana u dan. Ne možemo ostati onakvi kakvi jesmo, a ipak ući u Božje kraljevstvo. Ako ikad postignemo svetost, to će biti kad se odreknemo sebe i prihvatimo Kristov um. Oholost i samodostatnost moraju biti razapete. Jesmo li voljni platiti cijenu koja se od nas traži? Jesmo li spremni svoju volju potpuno uskladiti s Božjom voljom? Sve dok to ne budemo htjeli, preobražavajuća Božja milost neće se pokazati u nama. (Isusov govor na Gori, str. 189,190)
Spoznajom o nama samima i kombinacijom Božje milosti i naše čvrste odlučnosti, možemo postati pobjednici i dostići savršenstvo u svemu, ne oskudijevajući ni u čemu. (HS, str. 134)
Nepovoljne okolnosti trebaju vas potaknuti na čvrstu odlučnost da svladate svaku prepreku. Kad svladate prvu prepreku, osjetit ćete veću sposobnost i hrabrost da krenete dalje. Pođite odlučno u pravom smjeru i okolnosti će se naći na vašoj strani umjesto da budu protiv vas. (Isusove usporedbe, str. 223)
Pravi kršćanski karakter obilježen je dosljednošću namjere, nesavladivom odlučnošću koja se neće pokoriti svjetovnim utjecajima, koja ne prihvaća ništa niže od biblijskog mjerila. … Posvećenje Kristovog sljedbenika mora biti potpuno. … On mora biti spreman podnositi strpljivo, radosno i vedro sve što po Božjoj providnosti bude morao pretrpjeti. Njegova je konačna nagrada da zajedno s Kristom sjedne na prijestolje besmrtne slave. (2BC 1003)