Moralna nečistoća u staro doba
Ljudi koji su živjeli prije potopa jeli su hranu životinjskog podrijetla i ugađali svojim strastima sve dok se čaša njihovog bezakonja nije napunila i Bog nije potopom očistio Zemlju od moralne nečistoće … Grijeh je stalno rastao nakon čovjekovog pada. Dok je nekolicina ljudi ostala vjerna Bogu, dotle je golema većina pokvarila svoj put pred Njim. Uništenje Sodome i Gomore došlo je zbog njihovih velikih poroka. Oni su puštali uzde svojem neumjerenom apetitu i svojim iskvarenim strastima dok nisu toliko pali i njihovi grijesi postali tako gnjusni da je njihova čaša bezakonja bila prepuna, a oni
uništeni vatrom s neba.
Grijesi koji su navukli Božji gnjev na svijet u Noino doba postoje i u naše vrijeme. Muškarci i žene danas izjednačuju svoje jelo i piće sa žderanjem i pijanstvom. Ovaj rasprostranjeni grijeh, popuštanje izopačenom apetitu razbuktavao je strasti ljudi Noinog doba i doveo do opće pokvarenosti, dok njihova neobuzdanost i prijestupi nisu doprli do Neba pa je Bog potopom oprao Zemlju od njezine moralne nečistoće.
Isti grijesi žderanja i pijanstva umrtvili su moralnu osjetljivost stanovnika Sodome tako da je zlo postalo naslada stanovnika toga pokvarenog grada. Krist zbog toga opominje svijet: “Bit će tada kao u Lotovo vrijeme, kad se jelo i pilo, kupovalo i prodavalo, sadilo i gradilo. Ali kad Lot iziđe iz Sodome, udari oganj i sumpor s neba te ih sve uništi. Isto će se tako dogoditi u onaj Dan u koji se pojavi Sin Čovječji.” (Luka 17, 28-30)
Krist nam je ovdje ostavio vrlo važnu pouku. U svojim poukama On nije poticao ravnodušnost. Njegov primjer je sasvim suprotan. Krist je bio ozbiljan radnik. Njegov život bio je život samoodricanja, marljivosti, ustrajnosti, marljivosti i štedljivosti. On nam je ukazao na opasnost da jelo i piće učinimo najvažnijim. On nam otkriva ishod popuštanju apetita. Moralne sile bivaju oslabljene tako da grijeh više ne izgleda kao grijeh. Grijehu se popušta i razumom upravljaju niske strasti dok opća pokvarenost ne iskorijeni plemenita načela i pobude i dok se ne pohuli na Boga. Sve je to posljedica prekomjernog jedenja i pijenja. On upozorava da će se to događati u vrijeme uoči Njegovog drugog dolaska.
Hoće li muškarci i žene biti opomenuti? Hoće li paziti na svjetlo ili će postati robovi apetitu i strasti? Krist stavlja pred nas nešto uzvišenije za što se trebamo truditi, a ne samo za ono što ćemo jesti, piti i u što ćemo se odjenuti. Jelo, piće i odijevanje postali su izraz takve pretjeranosti da se uvrštava u grijehe posljednjih dana i jedan je od znakova Kristovog skorog dolaska. Vrijeme, novac i snaga koji pripadaju Bogu, a povjereni su nama, rasipaju se uzaludnim pretjerivanjem u odijevanju i zahtjevima izopačenog apetita koji smanjuje životne snage i donosi patnje i propadanje. Nemoguće je da svoje tijelo prinesemo kao živu žrtvu Bogu kada je puno iskvarenosti i bolesti zbog našeg popuštanja grijehu.
Opća pokvarenost – posljedica neobuzdanog apetita
Mnogi se čude što je ljudski rod tjelesno, umno i moralno toliko nazadovao. Oni ne razumiju da je kršenje Božjih zakona i uredbi, kao i kršenje zakona zdravlja izazvalo ovu degeneraciju. Prekršaj Božjih zapovijedi prouzročio je povlačenje Njegove ruke spremne za pomoć.
Neumjerenost u jelu i piću i popuštanje strastima umrtvili su uzvišene osjećaje tako da je sve to stavljeno u isti red vrijednosti.
Oni koji su dopustili da ih zarobi proždrljivost, često idu još dalje i ponižavaju sebe popuštanjem svojim iskvarenim strastima koje su razdražene neumjerenošću u jelu i piću. Oni su popustili uzde ponižavajućim strastima, zbog čega zdravlje i um veoma trpe. Sposobnost prosuđivanja u velikoj je mjeri razorena lošim navikama. Neurednost u jedenju i pijenju i nepravilno odijevanje izopačuju um, kvare srce i odvode plemenite osobine duše u ropstvo životinjskih strasti.
Neka nitko tko tvrdi da je pobožan ne bude ravnodušan prema svojem zdravlju i ne zavarava samog sebe da neumjerenost nije grijeh i da neće utjecati na njegovu duhovnost. Između tjelesne i moralne naravi postoji tijesna veza. Mjerilo vrline uzdiže se ili snižava tjelesnim navikama. Neumjereno jedenje čak i najbolje hrane izazvat će bolesno stanje moralnih osjećaja. Međutim, ako hrana nije najzdravija, učinak će biti još štetniji. Bilo koja navika koja ne pridonosi zdravlju ljudskoga tijela, ponižava uzvišene i plemenite sposobnosti. Loše navike u jelu i piću vode do pogrešaka u mišljenju i radu. Popuštanje apetitu jača životinjske nagone dajući im nadmoć nad umnim i duhovnim silama.
“Ljubljeni, opominjem vas: budući da ste tuđinci i stranci, klonite se tjelesnih požuda, jer one vojuju protiv duše!” (1. Petrova 2,11) To je jezik apostola Petra. Mnogi smatraju da se ova opomena treba odnositi samo na razvratnike; međutim, ona ima šire značenje. Ona upozorava na svako štetno popuštanje apetitu ili strastima. To je najsnažnija opomena protiv uporabe nadražujućih i opojnih sredstava kao što su čaj, kava, duhan, alkohol i droge. Popuštanje ovim užicima štetno djeluje na
moral i karakter. što se ranije ove štetne navike stvaraju, to će čvršće držati svoje žrtve u ropstvu uživanja i sigurnije sniziti mjerilo duhovnosti.
Prvorazredna hrana
Povrćem i žitaricama hrane se životinje. Zar povrće, prije nego što ga uporabimo, mora postati sastavni dio životinjskog tijela? Zar se moramo hraniti povrćem tako što ćemo jesti meso zaklanih životinja? Bog je dao voće u prirodnom obliku našim praroditeljima. On je Adama zadužio da obrađuje vrt i vodi brigu o njemu govoreći: “To će vam biti za hranu.” (Postanak 1,29) Nijedna životinja nije trebala ubijati drugu životinju zbog svoje prehrane.
Oni koji jedu meso, jedu žitarice i povrće iz druge ruke jer se životinje hrane ovim namirnicama. život koji se nalazi u žitaricama i povrću prelazi na onoga tko ih jede. Mi to dobivamo uporabom životinjskog mesa. Koliko je bolje da taj život dobivamo neposredno uzimanjem hrane koju nam je dao Bog!
Ellen G. White
(Znaci vremena 1/2006, Zagreb)