“A mi svi, koji otkrivena lica odrazujemo kao ogledalo slavu Gospodnju, preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha.” (2. Korinćanima 3,18)
Ako budemo gledali na Isusa, razmišljali o Njegovim vrlinama, milosrđu i neporočnosti, u našoj će se duši razviti izrazita odbojnost prema svemu što je grešno kao i snažna težnja, glad i žeđ za pravednošću. Što više budemo upoznavali Isusa, to ćemo uspješnije prepoznavati slabosti i mane svojeg karaktera i tada, priznavajući ih Isusu s istinskom skrušenošću, surađivati s božanskim silama, sa Svetim Duhom, da ih se oslobodimo.
Upravo Sveti Duh, Utješitelj, kojega je Isus obećao da će poslati na svijet, mijenja naš karakter i usklađuje ga s Kristovim likom, i kada se to dogodi, mi odražavamo kao u ogledalu slavu Gospodnju. To znači da je karakter onoga tko se tako ugleda na Krista toliko sličan Njegovom da ljudi promatrajući njega vide Kristov karakter koji se odražava kao u ogledalu. Neprimjetno za nas same mi se mijenjamo iz dana u dan i svoje putove i prohtjeve pretvaramo u Kristove putove i želje, u ljupkost Njegovog karaktera. I tako rastemo u Kristu nesvjesno odražavajući Njegov lik.
Ne možemo skretati pogled s Krista i živjeti Njegovim načinom života, već ćemo se približiti svojem savršenom Uzoru razgovarajući o Njemu, razmišljajući o Njegovom savršenstvu, trudeći se da oplemenimo svoj ukus i uzdignemo karakter marljivim, ozbiljnim i ustrajnim naporima uz pomoć vjere i ljubavi. Poznavajući Krista – Njegove riječi, Njegove navike i Njegove pouke i savjete – mi preuzimamo vrline karaktera koji smo tako uporno proučavali i bivamo nadahnuti onim duhom kojemu smo se tako duboko divili. Isus postaje “zastavnik između deset tisuća”, koji je “sav od ljupkosti” (Pjesma 5,16).
Kada duša dođe u usku vezu s velikim Začetnikom svjetla i istine, Njegov utjecaj čini da ona otkriva svoje pravo stanje pred Bogom. Tada nestaje sebičnosti, oholost se gubi i Krist velikim potezima upisuje svoj lik u dušu. (6BC 1099)
Ellen G. White
(tekst je preuzet iz knjige Naše visoko zvanje, 60. str.)