Održavanje mira

“Neka ne bude svađe između mene i tebe, između pastira mojih i tvojih — ta mi smo braća! Nije li sva zemlja pred tobom? Odvoji se od mene! Kreneš li ti nalijevo, ja ću nadesno; ako ćeš ti nadesno, ja ću nalijevo.” (Postanak 13,8.9)
“Abraham se vratio u Kanaan ‘veoma bogat stokom, srebrom i zlatom’. Lot je još uvijek bio s njim i oni su ponovno došli u Betel, podigli svoje šatore pokraj žrtvenika koji su prije sagradili. Uskoro su uvidjeli da više imetka donosi više teškoća. Za vrijeme teškoća i kušnji oni su živjeli zajedno u skladu, ali u blagostanju je ležala opasnost od sukoba. Nije bilo dovoljno pašnjaka za stada obojice. … Postalo je očito da se moraju rastati. Abraham je bio stariji, pravo prvenstva je imao po položaju i po bogatstvu, a ipak je on bio prvi koji je predložio plan za očuvanje mira. Premda mu je sam Bog dao cijelu zemlju, velikodušno se odrekao tog prava. … Ovdje se pokazao Abrahamov plemenit, nesebičan karakter. Koliko njih bi se u sličnim okolnostima, usprkos svim opasnostima, držalo svojih osobnih prava i sklonosti! Koliko se domova upravo zbog toga raspalo! Koliko se crkava podijelilo, a istina je među neznabošcima postala primjer nečeg lošeg i sramotnog! ‘Neka ne bude svađe između mene i tebe,’ rekao je Abraham, ‘ta mi smo braća’, ne samo rodbinski već i kao obožavatelji istinitog Boga. Božja su djeca u cijelom svijetu jedna obitelj i treba ih voditi isti duh ljubavi i pomirenja. ‘Ljubite srdačno jedan drugoga bratskom ljubavi’ (Rimljanima 12,10), učenje je našeg Spasitelja. Prijateljska naklonjenost, voljnost da drugima činimo ono što želimo da drugi čine nama uklonile bi polovinu zala u životu. Duh samouzvišenja Sotonin je duh, a srce koje njeguje Kristovu ljubav imat će milost koja ne traži svoje. Takvi će obratiti pozornost na božanski nalog: ‘Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih!’ (Filipljanima 2,4)” (Patrijarsi i proroci, str. 102,103)