„Iz dana u dan mrem.“ (1. Korinćanima 15,31)
Oni koji se zovu Kristovim imenom trebaju predstavljati Krista kao svoj Uzor i Primjer. Drugima trebaju objavljivati istinu u njezinoj neporočnosti i objasniti im kakva je prednost i odgovornost kršćanskog života; to mogu učiniti samo oni Kristovi sljedbenici koji usuglase svoj karakter sa svetim načelima istine. Nitko od onih koji kažu da su Božja djeca ne smije iznevjeravati sveto povjerenje.
Mnogi koji tvrde da su Božja djeca izgleda da ne razumiju da se njihovo srce mora obnoviti jer svojim životom odbacuju riječi i djela Isusa Krista. Svojim ponašanjem jasno govore: „Moja je prednost da predstavljam sebe. Bio bih potpuno nesretan kad ne bih predstavljao sebe!“ To je vrsta religije koja sada vlada u svijetu, ali koju Nebo ne odobrava. …
Takozvana znanost, ljudsko umovanje i pjesništvo ne mogu se smatrati kao da imaju isti autoritet kao i otkrivenje; ali Sotona promišljeno pokušava ljudskim izrekama, tradicijama i pronalascima pripisati isti autoritet kao i Božjoj riječi i kada to postigne, uzdići ljudske riječi na prvo mjesto. …
Nema nikakve sigurnosti ni za koga među nama ako svakoga dana ne stječemo novo iskustvo gledajući u Krista, Začetnika i Dovršitelja naše vjere. Iz dana u dan trebamo gledati u Njega, mijenjati se u Njegovo obličje. Trebamo pokazivati božanske karakteristike i slijediti Isusove stope bez obzira koliko će nas to stajati. Trebamo se prepustiti božanskom vodstvu tražeći savjet Božje riječi, pitajući se svakoga dana: „Je li ovo put Gospodnji?“ … Nikakav nedostatak karaktera neće baštiniti Nebo niti će kvariti njegovo savršenstvo. …
Ispovijedanje istine nema nikakve vrijednosti ako se duša čvrsto ne drži načela, ako ne uzima i ne primjenjuje bogatu hranu istine i tako postane dionik božanske naravi. (Review and Herald, 20. studenoga 1894.)