“Poslije šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i brata mu Ivana i izvede ih nasamo, na visoku goru. Tada se preobrazi pred njima; lice mu zasja kao sunce, a haljine postadoše bijele kao svjetlo. I, gle, opaziše Mojsija i Iliju. … I začu se glas iz oblaka: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao! Njega slušajte!’” (Matej 17,1-5)
Preobraženje je povezano s onim što se dogodilo prije. Odnosno s Petrovim priznanjem da je Isus Krist (Matej 16,16), s Isusovim poražavajućim pretkazanjem svoje smrti i uskrsnuća i Njegovom izjavom o križu svojih učenika (redci 21-28).
Matej izvještava da je Isus otišao na goru šest dana nakon događaja u Cezareji Filipovoj, ali ne otkriva zašto. Međutim, to čini Luka. U Evanđelju po Luki 9,28 tvrdi da je poveo tri učenika “na brdo da moli”.
Sigurno je imao mnoštvo razloga za molitvu. Ali sada se potpuno posvetio putu u Jeruzalem i križu koji Ga je tamo čekao, što je bila misao koja Ga je užasavala. Također je osjetio potrebu da se moli za svoje učenike koji nisu u potpunosti sve razumijevali, koje će ubrzo ostaviti da vode Njegovu Crkvu na Zemlji.
A kako su slabi bili u tom trenutku. Luka kaže da će ono što su učinili na Gori preobraženja poslije učiniti u Getsemaniju — spavati dok se Isus moli (redak 32). A to su bili Njegovi najbliži učenici — oni koje je prve izabrao između dvanaestorice za posebnu zadaću. Ako su oni u duhovnom smislu bili toliko nisko, kakvo je moralo biti stanje ostale devetorice? Ne čudi što je Isus osjetio potrebu da se moli.
Tamo na Gori preobraženja predstavljeno je buduće kraljevstvo slave u malom. Svrha preobraženja bila je ohrabriti Isusa i učenike, koji su bili u vrtlogu zbunjenosti kao rezultat Isusovog ponovnog definiranja mesijanstva i učeništva. Ali što je najvažnije, osnažilo je Isusa osobno.
Posebno je značajan bio glas s Neba — isti glas koji je Isus čuo prigodom krštenja kada je započinjao svoje poslanje. Sada ga ponovno čuje u trenutku kada se Njegova služba usmjerava prema Jeruzalemu. Bog je stavljao pečat odobrenja na Isusovu odluku i Njegove postupke. To je bilo kao da Otac kaže: “Samo naprijed, donio si pravu odluku. Bit ću s Tobom.”
Možemo biti zahvalni što imamo Boga spremnog da nas ohrabri kada nam je najpotrebnije.
Preporučujemo:
