“Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište.” (Izaija 6,1)
Kada se Gospodin spremao poslati Izaiju s porukom svojem narodu, prvo mu je omogućio da u viđenju sagleda Svetinju nad svetinjama u nebeskom Svetilištu. Iznenada mu se učinilo da su vrata i unutrašnja zavjesa Hrama bili podignuti ili povučeni u stranu, i bilo mu je dopušteno da pogleda unutra, u Svetinju nad svetinjama, u koju prorokova noga nije smjela stupiti. I tu se pred njime ukazao Gospodin koji je sjedio na prijestolju visoku i uzdignutu, dok je skut Njegove slave ispunjavao Hram. Oko prijestolja su stajali serafini kao straža oko velikoga Kralja, i odražavali slavu koja Ga je okruživala. Kada su njihovi hvalospjevi odjeknuli dubokim tonovima obožavanja, stupovi vrata su zadrhtali kao da ih je uzdrmao potres. Usnama koje nisu bile okaljane grijehom, ti anđeli su izgovarali hvalu Bogu. Uzvikivali su: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!” (Izaija 6,3)
Serafini oko prijestolja ispunjeni pobožnim strahopoštovanjem dok promatraju Božju slavu, nijednog trenutka ne gledaju u sebe niti se dive sebi. Njihova je hvala upućena jedino Gospodinu nad vojskama. I dok gledaju u budućnost, u kojoj će se cijela Zemlja ispuniti slavom Božjom, pobjednička pjesma počinje se prenositi od jednoga do drugoga u skladnoj melodiji: “Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama!” Oni su potpuno zadovoljni što slave Boga, što borave u Njegovoj prisutnosti, ozareni Njegovim osmijehom odobravanja i ne žele ništa više. (GW 21)
Svijet koji je Sotona smatrao svojim i kojim je gospodario kao okrutni tiranin, Božji Sin okružio je velikim podvigom, svojom ljubavi, i ponovno ga povezao s Gospodnjim prijestoljem. Kerubini, serafini i bezbrojno mnoštvo svih bezgrešnih svjetova klicali su hvalospjeve Bogu i Janjetu kad je ta pobjeda osigurana. Radovali su se što je pronađen put za spasenje paloga roda i što će Zemlja biti otkupljena od prokletstva grijeha. Koliko bi se više trebali radovati oni koji su predmet te čudesne ljubavi! (Isusov govor na Gori, str. 141)