“Prijesto stajaše na nebu i na prijestolu sjeđaše netko … i oko prijestola bijaše duga, po viđenju kao smaragd.” (Otkrivenje 4,2.3 — DK)
Dúga obećanja koja okružuje prijestolje na visini vječno je svjedočanstvo o tome da “Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni”. (Ivan 3,16) To svjedoči svemiru da Bog neće nikada napustiti svoj narod u njegovoj borbi sa zlom. To nam je čvrsto obećanje o snazi i zaštiti dokle god bude trajalo samo prijestolje. (Isusov život, str. 404)
Kao što duga u oblacima nastaje sjedinjavanjem sunčanog svjetla i kišnih kapi, tako i duga koja okružuje Božje prijestolje ujedinjuje silu milosti i pravde. Ne treba isticati samo pravdu, jer bi to zasjenilo slavu duge obećanja iznad prijestolja; ljudi bi pred očima imali jedino zakonsku kaznu. Ali tamo gdje nema nikakve pravde, gdje nema kazne, nema ni stabilnosti Božje vladavine.
Stoga je sjedinjavanjem suda i milosti spasenje postalo potpuno i sveobuhvatno. Upravo nas stapanje te dvije karakteristike navodi da, promatrajući Otkupitelja svijeta i Gospodnji zakon, uzviknemo: “Milost tvoja čini me velikim!” (2. Samuelova 22,36 — DK) Mi znamo da je Evanđelje savršen i potpun sustav koji otkriva nepromjenjivost Božjeg zakona. … Milost nas poziva da uđemo na vrata u Božji grad, a pravednost je žrtvovana da bi svakoj poslušnoj duši bile dodijeljene sve prednosti članova kraljevske obitelji, djece nebeskog Kralja. (6BC 1071,1072)
U vjeri gledajmo dugu obećanja oko prijestolja i oblak priznatih grijeha iza nje. Duga obećanja pruža sigurnost svakoj skromnoj, skrušenoj, vjernoj duši da je njezin život sjedinjen s Kristovim i da je Krist jedno s Bogom. Božji gnjev neće pasti ni na jednu dušu koja je potražila utočište u Njemu. Sam Bog je izjavio: “Gdje god spazim krv, proći ću vas!” (Izlazak 12,13) “U oblaku kad se pojavi duga, ja ću je vidjeti i vjekovnog ću se sjećati Saveza.” (Postanak 9,16) (TM 157)