“Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne, da uniđe Kralj slave!” (Psalam 24,7)
Došlo je vrijeme da Krist uzađe do Očevog prijestolja. Kao božanski Pobjednik, spremao se na povratak u nebeske dvorove sa znacima svoje pobjede. … Isus je s jedanaestoricom učenika krenuo prema gori. Dok su prolazili kroz jeruzalemska vrata, mnogi začuđeni pogledi promatrali su društvo, predvođeno Onim koga su prije nekoliko dana poglavari osudili i raspeli. …
S rukama ispruženim da ih blagoslovi, i kao da ih uvjerava u svoju zaštitničku brigu, polako se uzdizao između njih, privučen prema Nebu silom jačom od bilo koje zemaljske sile. …
Dok su učenici još uvijek začuđeno gledali gore, obratili su im se glasovi koji su zvučali kao najraskošnija glazba. Okrenuli su se i vidjeli dva anđela u ljudskom obliku koji su im progovorili: “Galilejci, zašto stojite i gledate u nebo? Ovaj isti Isus koji je uznesen na nebo između vas, opet će se vratiti isto onako kako ste ga vidjeli da odlazi na nebo.” (Djela 1,11)
Ovi anđeli pripadali su društvu što je u sjajnom oblaku čekalo da isprati Isusa do Njegovog nebeskog doma. Najuzvišenija u anđeoskom mnoštvu bila su ova dva anđela; oni su došli na grob prilikom Kristovog uskrsnuća i bili s Njim tijekom Njegovog cjelokupnog života na Zemlji. Sa žarkom željom cijelo Nebo je očekivalo kraj Njegovog zadržavanja na svijetu uniženom prokletstvom grijeha. …
Cijelo Nebo čekalo je kako bi pozdravilo Spasitelja dobrodošlicom u nebeskim dvorovima. Dok je uzlazio, išao je naprijed, a za Njim mnoštvo zarobljenika oslobođenih prigodom Njegovog uskrsnuća. Nebeska vojska pratila je radosnu povorku klicanjem, uzvicima slavljenja i nebeskim pjesmama.
Kad su se približili Božjem gradu, anđeli su iz pratnje uputili poziv:
“Podignite, vrata, nadvratnike svoje, dižite se, dveri vječne da uniđe Kralj slave!” (Isusov život, str. 686—689)