„Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim za istinu. Svatko tko je prijatelj istine sluša moj glas.“ (Ivan 18,37)
Kristova svjesna nadmoćnost, čak i kada se spuštao korak po korak stazom poniženja, davala je Njegovim riječima neku zadivljujuću snagu. Kakve je pouke davao i s kakvom je vlašću osuđivao grijehe ljudi na visokim položajima! Istina je za Njega bila istina i ona se nikada nije osjećala neugodno u Njegovim rukama jer je On bio začetnik istine. On kaže: „Ja sam se zato rodio i zato došao na svijet da svjedočim za istinu.“ On je bio utjelovljenje istine i svetosti. Onaj koji je stajao u Božjem vijeću, koji je boravio u Svetinji nad svetinjama Vječnoga, govorio je o onome što je znao. … Međutim, ljudi koji su tvrdili da raspolažu obilnim znanjem i duhovnim razumijevanjem, nisu razumjeli Njegovo značenje; i ono što su Otac i Sin razvijali od vječnosti, oni su u svojem neznanju kao kritičari osuđivali.
Razapeti Krist stalno privlači ljude k sebi. S druge strane, Sotona ih odvlači od Krista da ne hode u svjetlu koje sjaji s Njegovog lica, da ne vide Krista u Njegovoj dobroti i milosti, u Njegovoj beskrajnoj samilosti i neusporedivoj ljubavi. On se postavlja između Krista i čovjeka hvaleći prednosti svjetovnih uživanja tako da ljudi nisu u stanju prepoznati Boga u Kristu. Ali Krist je došao da svaki koji u Njega vjeruje bude spašen. I kao što se cvijet okreće prema suncu da mu ono svojim blistavim zrakama pomogne u postizanju ljepote i sklada, tako se i Kristovi sljedbenici moraju okrenuti Suncu Pravednosti da ih obasja nebesko svjetlo usavršavajući njihov karakter, dajući im duboko i trajno iskustvo u onome što je Božje. Naša snaga nije dovoljna da shvatimo kakvi nam se blagoslovi stavljaju nadohvat ruke u Kristu ako svoje ljudske napore ujedinimo s božanskom milošću. (Youth’s Instructor, 22. rujna 1898.)