“On mora rasti, a ja se umanjivati!” (Ivan 3,30)
Jednom su prigodom židovski vođe poslali glasnike Ivanu Krstitelju da bi ga pitali: “Tko si ti?” … On je odgovorio: “Ja sam ‘Glas jednoga koji viče u pustinji: Ispravite put Gospodnji!’ kako kaza prorok Izaija.” (Ivan 1,19.23) …
Nitko tko je slušao Ivanove riječi i zapazio ozbiljnost njegovog ponašanja nije mogao posumnjati da je on govorio o Kristu koji je tako davno obećan ovom svijetu. … Mnoštvo je prihvatilo Ivanovo propovijedanje i slijedilo ga iz mjesta u mjesto. Mnogi su u svojem srcu njegovali nadu da je on Mesija. Ali kad je vidio da se ljudi okreću njemu, Ivan je njihov um uputio na Onoga koji će doći. …
U ovo vrijeme, neposredno uoči Kristovog drugog dolaska na nebeskim oblacima, treba obaviti posao poput onoga koji je radio Ivan Krstitelj. Bog traži ljude da pripreme narod koji će opstati u veliki dan Gospodnji. Poruka koja je prethodila Kristovoj javnoj službi glasila je: “Pokajte se, carinici i grešnici. Pokajte se, farizeji i saduceji. Pokajte se jer se približilo kraljevstvo nebesko.” (vidi Matej 3,2) Kao narod koji vjeruje u Kristov skori dolazak, mi trebamo prenijeti poruku: “Pripremite se da sretnete Boga.” Naša poruka treba biti isto tako jasna kao Ivanova. On je ukoravao kraljeve zbog njihovog bezakonja. Premda mu je život bio u opasnosti, bez oklijevanja je objavljivao Božju riječ, a naše djelo u ovo vrijeme mora se obaviti isto tako vjerno. Da bismo uputili takvu poruku kakva je bila Ivanova, moramo imati i duhovno iskustvo poput njegovog. … Moramo gledati u Boga i gledajući Njega, izgubiti sebe iz vida.
Ivan je u svojoj naravi imao mane i slabosti uobičajene za ljude, ali ga je dodir božanske ljubavi preobrazio. Kad su mu, pošto je Kristova služba počela, njegovi učenici prišli žaleći se da svi slijede tog novog Učitelja, Ivan je pokazao da jasno razumije svoj odnos prema Mesiji, i koliko je rado dočekao Onoga za koga je pripremao put. … “On mora rasti, a ja se umanjivati!” (Ivan 3,30) Gledajući u vjeri u Otkupitelja, Ivan se uzdigao do visine samoodricanja. Nije se trudio da ljude privuče k sebi, već je njihove misli uzdizao sve više i više, sve dok ne počinu na Božjem Jaganjcu. …
Oni koji su vjerni svojem pozivu kao Božji glasnici, neće tražiti čast za sebe. Ljubav prema sebi utopit će se u ljubavi prema Kristu. Uvidjet će da oni trebaju objavljivati kao Ivan Krstitelj: “Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!” (Ivan 1,29) Uzdizat će Isusa, a s Njim će biti uzdignuto i čovječanstvo. (Manuscript 113, 21. listopada 1907. — “Ne sudite”)