“Ja krstim vodom — odgovori im Ivan — a među vama stoji netko koga vi ne poznate.” (Ivan 1,26)
Ivan je došao u duhu i sili Ilijinoj izvršiti isti zadaću koju je izvršio Ilija. Da su ga Hebreji primili, ona bi bila izvršena za njih. Međutim, oni nisu primili njegovu vijest. Za njih on nije bio Ilija. On za njih nije mogao ispuniti misiju koju je došao ostvariti.
Mnogi od sakupljenih na Jordanu bili su nazočni prigodom Isusovog krštenja, ali znak koji se tada ukazao bio je otkriven samo nekolicini među njima. Tijekom prethodnih mjeseci Krstiteljeve službe, mnogi nisu htjeli poslušati poziv na pokajanje. Tako su otvrdnuli svoje srce i zamračili svoje razumijevanje. Kad je prilikom krštenja Nebo dalo svjedočanstvo Isusu, oni to nisu zamijetili. Oči koje nikada nisu bile u vjeri upravljene k Onomu koji je nevidljiv, nisu sagledale objavu Božje slave; uši koje nikada nisu slušale Njegov glas, nisu čule riječi svjedočanstva. Tako je i sada. Kristova prisutnost i prisutnost anđela koji služe često se otkriva na skupovima ljudi, a ipak ima mnogo onih koji to ne znaju. Oni nisu primijetili ništa neobično. Međutim, nekima se otkrila Spasiteljeva prisutnost. Mir i radost oživljuju njihova srca. Oni su utješeni, ohrabreni i blagoslovljeni.
Izaslanici iz Jeruzalema upitali su Ivana: “Zašto dakle krštavaš?” Očekivali su odgovor. Iznenada, dok je pogledom prelazio preko mnoštva, njegove su oči zaplamtjele, lice se ozarilo, a cijelo biće pokrenulo dubokim osjećajem. Ispruženih ruku uzviknuo je: “Ja krstim — odgovori mu Ivan — a među vama stoji netko koga vi ne poznate. On je onaj koji dolazi poslije mene.
Ja mu nisam dostojan odriješiti sveze na obući.” (Ivan 1,26.27)
Vijest koju je trebalo odnijeti natrag Velikom vijeću bila je jasna i nedvosmislena. Ivanove se riječi nisu mogle odnositi ni na koga drugog do na Onoga koji je bio davno obećan. Mesija se nalazio među njima! Iznenađeni svećenici i glavari gledali su oko sebe u nadi da će otkriti Onoga o kome je Ivan govorio. Međutim, u mnoštvu Ga nisu mogli primijetiti.
Kad je prigodom Isusova krštenja Ivan upućivao na Njega kao na Janje Božje, nova je svjetlost osvijetlila Mesijino djelo. Prorokov je um bio upravljen na Izaijine riječi: “Ko jagnje na klanje odvedoše ga.” (Izaija 53,7) (Isusov život, str. 96,97)
Za razmišljanje: Može li netko biti u Isusovoj prisutnost, a ipak Ga ne prepoznati?