“Nek bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje. Nek se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati.” (Izaija 55,7)
Jesi li ti, čitatelju, izabrao svoj put? Jesi li odlutao daleko od Boga? Jesi li se pokušavao gostiti plodovima prijestupa da bi ustanovio kako se pretvaraju u pepeo na tvojim usnama? I sada, kad su tvoji životni planovi propali, kad su se tvoje nade ugasile, sjediš li sam i ostavljen? Isti glas koji već dugo govori tvome srcu, ali ga ti nisi htio slušati, obraća ti se jasno i određeno: “Ustani i idi; ovo nije tvoje počivalište, jer je zagađeno i uništit će te, bolno će te uništiti!” (Mihej 2,10) …
Nemoj slušati neprijateljevo nagovaranje da ostaneš daleko od Krista sve dok se ne popraviš, dok ne budeš dovoljno dobar da iziđeš pred Boga! Ako dotle budeš čekao, nikada nećeš doći! Kad ti Sotona bude predbacivao da imaš prljave haljine, ponovi Spasiteljevo obećanje: “Tko dođe k meni, sigurno ga neću izbaciti van.” (Ivan 6,37) Kaži neprijatelju da krv Isusa Krista čisti od svih grijeha! Neka Davidova molitva postane i tvoja: “Poškropi me izopom da se očistim, operi me, i bit ću bjelji od snijega!” (Psalam 51,9)
Prorokovi pozivi Judi da gleda na živoga Boga i prihvati Njegove milostive ponude, nisu bili uzaludni. Bilo je nekih koji su ih iskreno poslušali, koji su se odvratili od svojih idola i počeli služiti Gospodinu. Oni su naučili u svome Stvoritelju gledati ljubav, milost i nježno milosrđe. I u mračnim danima judejske povijesti koji su dolazili, kad je u zemlji mogao ostati samo ostatak, prorokove riječi trebale su i dalje donositi rod u obliku odlučne obnove. “U onaj dan čovjek će pogledati na svoga Stvoritelja” — objavio je Izaija — “i upraviti oči k Svecu Izraelovu. Neće više gledati žrtvenika, djela svojih ruku, neće više gledati onoga što njegovi prsti stvoriše: ašere i sunčane stupove.” (Izaija 17,7.8)
Mnogi su trebali pogledati u Onoga koji je sav ljubak, u Zastavnika između deset tisuća. (Proroci i kraljevi, str. 202)
Za razmišljanje: Zašto se Bog tako usrdno zauzima za moje pokajanje? Kako mogu izbjeći opasnost da Njegovu milost shvatim kao nešto što se samo po sebi razumije?