Ono malo što znamo

Priroda i njen Stvoritelj 15. 01. 2016.

napisao: Ty Gibson | 12. studenog, 2015.

Racionalni apel ateistima:

Bez ikakve namjere da iskažem nepoštovanje znanstvenim dostignućima čovječanstva, želim prizvati našu pažnju na činjenicu da je zbir ljudskog znanja sićušan prema svemu onome što postoji za spoznati. Nakon oko 500 godina znanstvenog napretka, oni koji znaju najviše kažu nam da znamo jako malo s obzirom na ocean neistražene stvarnosti. Ako se ono što znamo mjeri s onim što ne znamo, mnogo je točnije reći da smo neznalice nego da smo prosvijetljeni.

A implikacije našeg relativnog neznanja su značajne.

To je jedan od razloga zašto je ateizam smiona tvrdnja koja nadilazi granice racionalnosti. Ateizam tvrdi kako zna da Bog ne postoji. Ali reći da Bog ne postoji je tvrditi više nego što i jedno ljudsko biće može znati, iz jednostavnog razloga što mi jednostavno ne znamo većinu toga što postoji za saznati. Stoga je Bog možda samo malo izvan naše sićušne informacijske orbite!

[quote align=”center” color=”#999999″]ATEIZAM TVRDI KAKO ZNA DA BOG NE POSTOJI. ALI REĆI DA BOG NE POSTOJI JE TVRDITI VIŠE NEGO ŠTO I JEDNO LJUDSKO BIĆE MOŽE ZNATI…[/quote]

Tvrditi da znamo da Bog ne postoji nalik je čovjeku koji tvrdi da na svijetu ne postoji niti jedan crni labud jednostavno zato što su svi koje je ikad vidio bili bijeli, a da pritom ne obraća pozornost na činjenicu da se nikada nije maknuo dalje od svog mjesnog parka. On nema znanja, ali ide još korak dalje, pa neznanju dodaje i aroganciju tvrdnjom da crni labudi ne postoje jednostavno zato što ga on osobno nikada nije vidio.

Osoba koja tvrdi da zna da nema Boga ima ili prenapuhanu svijest o svom znanju, ili izrazito malu svijest o tome koliko je stvarnost zapravo prostrana, poput dječaka koji zna samo osnovnu aritmetiku, pa ne može ni pojmiti algebru, ili slijepe osobe koja tvrdi da ne postoje boje, ili gluhe osobe koja tvrdi da ne postoji glazba. Ateist bi htio da mi vjerujemo kako je pretražio cijelu stvarnost, kako zna sve, te nas ostale odgovorno može obavijestiti da tamo Boga nema.

Razmislite o tome ovako. Ako je svo znanje predstavljeno vrijednošću od 100%, i ako vas ja upitam koji postotak znanja vi posjedujete, rekao bih da će vaš odgovor, kao i moj, biti nešto poput: „jako malo“. Ali upitajmo se onda: koliko je napretka čovječanstvo kao cjelina postiglo u stjecanju svog znanja? Pet posto? Deset posto? Vjerojatno ne! Bilo bi drsko reći čak i da znamo samo jedan posto svega što postoji za saznati. Ali budimo velikodušni i laskajmo si. Recimo da posjedujemo 50% sveg mogućeg znanja. Pitanje bi bilo: je li moguće da Bog može postojati u 50% stvarnosti o kojoj nemamo nikakvog pojma?

Jedini racionalni odgovor koji možemo dati je: da, naravno. Ali ako kažem da Bog može postojati negdje u ogromnim prostranstvima mog neznanja, onda zapravo nisam ateist. Najviše što mogu reći je da sam agnostik. Ja jednostavno ne znam postoji li Bog. Dok je ateizam tvrdnja koja je ustvari posramljujuće intelektualno umišljanje, agnosticizam je puka tvrdnja o nedostatku informacija.

[quote align=”center” color=”#999999″]AKO BOG DOISTA POSTOJI NEGDJE U OGROMNIM PROSTRANSTVIMA STVARNOSTI KOJU NE POZNAJEM, BIH LI JA TO ŽELIO ZNATI?[/quote]

Ali logika nas vodi korak dalje. Ako Bog doista postoji negdje u ogromnim prostranstvima stvarnosti koju ne poznajem, bih li ja to želio znati? I što ako je taj Bog zapravo beskrajno dobar i nudi mi vječno blagostanje slobodno od sveg zla koje sada progoni naš svijet – bih li želio imati spoznaju o postojanju takvog Boga? I opet, jedini racionalni odgovor koji mogu dati je: da, naravno da bih želio znati. Ali ako je to moj odgovor, onda nisam niti agnostik, već tragač za istinom otvorenog uma.

I stoga, razmatrajući činjenicu da mi ljudi znamo tako malo od svega što ima za saznati, i shvaćajući kako je jedini logičan izbor zaključiti da bi Bog doista mogao postojati izvan našeg ograničenog zbira znanja, te priznajući da je, ako Bog postoji, jedini razuman odgovor željeti znati za Njegovo postojanje, moramo zaključiti da je jedini razuman stav koji jedno ljudsko biće može zauzeti – ponizno i iskreno istraživanje bez smionih tvrdnji kako znamo da Bog ne postoji.

A to povlači drugo pitanje: pošto znanstvenim istraživanjem ne možemo prikupiti svo moguće znanje, postoji li neki drugi način na koji možemo znati postoji li Bog?

[quote align=”center” color=”#999999″]BOG SE MOŽE SPOZNATI…[/quote]

Zapravo, postoji: osobni susret. Bog se može spoznati, ne onako kako znanstvenik otkriva bjelančevinu ili planet, već onako kako jedna osoba upoznaje drugu. Boga je moguće spoznati kada se On otkriva u području osobnog iskustva pojedinca.

Znam da ovo može zvučati smiješno ako to nikada prije niste radili, ali ako želite biti iskreno pošteni u svom priznavanju činjenice kako ne znate dovoljno da biste mogli biti ateist, ako želite osobno saznati postoji li Bog, povucite se na neko mjesto gdje možete biti sami tako da vam se pažnja ne bi vraćala na vaš izgled i da se ne biste morali osjećati blesavo, te zatim iskrenog i poniznog stava kleknite i recite nešto poput sljedećeg:

„Bože, ja ne znam postojiš li ili ne. Ali ako postojiš, onda to želim znati. Stoga se otvaram mogućnosti da si Ti tamo i da želiš da Te upoznam. Ako postojiš i ako u životu ima nečeg više od onoga što znanost može vidjeti svojim očima, naravno da bi poznavanje Tebe bilo najčudesnije otkriće ikad. I zato, evo me. Slušam i gledam dok dani prolaze. Molim Te, otkrij mi se na neki način, jer stvarno želim znati.“

Zatim ustanite i počnite obraćati pozornost. Sada ste barem dovoljno ponizni da biste mogli primijetiti stvari koje izmiču onima koji tvrde da znaju više nego što zapravo znaju.

 

Izvor: http://www.lightbearers.org/the-little-we-know/