Opasna ravnodušnost prema svjetlu

“U ovome se sastoji sud: Svjetlo je došlo na svijet, a ljudi su više voljeli tamu nego Svjetlo.” (Ivan 3,19)
Gubitak jedne duše prikazan je kao takva katastrofa u usporedbi s kojom bi čak i dobitak čitavog svijeta bio beznačajan. … Jeruzalem simbolizira svaku dušu koja zanemaruje sadašnje prednosti i odbija svjetlo koje joj Bog šalje. Vodimo li računa o Božjim savjetima? Prihvaćamo li opomene i preklinjanje Njegovih slugu? Obraćamo li pozornost na ukore? O, kad bi svatko od nas pojedinačno iskoristio zlatne trenutke “svog dana”, da ne bi čuo riječi: “Ali je sada sakriveno tvojim očima.” (Luka 19,42) Ako svjetlo sja u naše vrijeme, trebamo ga primiti i hodati u njemu ne čekajući da vidimo hoće li ga prihvatiti istaknuti i učeni ljudi. … Krist je rekao: “Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.” (Matej 5,17) … Pogledavši na vjekove koji dolaze, Isus je vidio da će kršćanski svijet misliti i naučavati da je Njegova smrt ukinula Očev Zakon. Zato On iznosi tu jasnu tvrdnju da bi razuvjerio svaki um koji je spreman odbaciti zabludu u vezi s tim. … Mnogi su vjerni muškarci i žene umrli a da nisu držali sedmi dan, subotu. Bili su to dobri ljudi i živjeli su u skladu sa svjetlom koje su imali. Oni ne mogu biti odgovorni za svjetlo koje nikad nisu primili. Međutim, mi smo odgovorni za svjetlo koje postoji u naše vrijeme. Bilo bi nerazumno opravdavati naše kršenje Božje zapovijedi zato što je dobri ljudi iz prethodnih naraštaja nisu držali. … Nije razumno odnositi se ravnodušno prema svjetlu. Ako neki navodno dobri i veliki ljudi ne poštuju Božji zakon, je li to razlog da ga i mi prestupamo? … Upravo su učitelji Zakona, vođe naroda, svećenici, ljudi u svetoj službi, ljudi koji su vjerovali da je njihova pravednost najveća na svijetu, proganjali Krista. Ti ljudi koji su se pretvarali da su pobožni, bili su Isusovi najžešći progonitelji. … Upravo su Mu se učitelji naroda rugali dok je visio na križu. Oni koji se danas predstavljaju kao kršćani a odbijaju svjetlo, neće biti u ništa povoljnijem položaju u odnosu na one koji prihvaćaju svjetlo istine i raduju mu se, od položaja u kojem su se našli Židovi Kristovog vremena. Da su znali da je On Knez života, ne bi Ga razapeli. Ali zašto nisu znali? Zato što su odbacili svaki dokaz koji im je bio dan da je Isus Mesija. … Takvi će gledati na vjernike kao na sitne, slabe ljude, kao na malu skupinu fanatika i govorit će podrugljivo o njima. (Letter 35a, 1877.)