Opasne teorije

29. 07. 2024.

“Jer ti si, Gospode, dobar i rado praštaš, pun si ljubavi prema svima koji te zazivaju.” (Psalam 86,5)

U odgojne ustanove i mnoge Crvke danas se uvlače spiritualistička učenja koja potkopavaju vjeru u Boga i Njegovu Riječ. Mnogi od onih koji govore da vjeruju u Sveto pismo prihvatili su teoriju po kojoj je Bog bit koja prožima cijelu prirodu; ali ova je teorija najopasnija vrsta prijevare, ma kako divna bila njezina odjeća. Ona lažno predstavlja Boga i nanosi sramotu Njegovu veličanstvu i slavi. A ona, nesumnjivo, naginje ne samo k tomu da zavede, već i da ponizi čovjeka. Područje u kojem ona prebiva je tama, njezine su sastavnice osjetilne strasti. Posljedica prihvaćanja ove teorije je odvajanje od Boga. Ona znači propast za palu ljudsku narav.

Naše stanje nastalo kao posljedica grijeha je neprirodno; te tako sila koja nas treba vratiti u prijašnje stanje mora biti nadnaravna, jer će u suprotnom biti bezvrijedna. Samo jedna sila može raskinuti okove zla na ljudskim srcima, a to je Božja sila u Isusu Kristu. Samo krv Krista raspetog na križu može očistiti od grijeha. Samo nas Njegova milost može osloboditi da se suprotstavimo sklonostima svoje grešne naravi i da ih pobijedimo. Po spiritualističkoj teoriji o Bogu, Njegova milost nema nikakvog djelovanja. Ako je Bog bitak koji prožima cijelu prirodu, onda On živi u svim ljudima; da bi, prema tome, čovjek ostvario svetost, treba samo razviti silu koja se nalazi u njemu samome.

Ako nastavimo slijediti ove teorije do njihovog logičnog zaključka, one će sa sobom zauvijek odvući cijeli razuman odnos prema kršćanskom nauku. One isključuju potrebu za pokajanjem i čine da čovjek vjeruje kako je sâm sebi spasitelj. Sudeći po onome što se u ovim teorijama govori o Bogu, Njegova Riječ gubi svaku silu; oni koji ih prihvaćaju nalaze se u velikoj opasnosti da cijelo Sveto pismo, na kraju, smatraju izmišljotinom. Možda će oni vjerovati da su vrline bolje od zla; ali budući da su Bogu oduzeli mjesto koje Mu pripada kao vrhovnom Biću, oni svoje povjerenje poklanjaju ljudskoj moći koja je bez Boga bezvrijedna. Ljudska volja, lišena podrške, neće imati stvarnu moć da se suprotstavi zlu i njime ovlada. Obrambene snage u duši su slomljene. Čovjek više nema ništa što bi ga zaštitilo od grijeha. Kad se jednom odbace i prezru ograničenja koja postavlja Božja riječ i Božji Duh, mi nismo svjesni do koje dubine čovjek može pasti. (Služba liječenja, str. 268,269)