“I da se ne bih uzoholio zbog obilja objava, stavljen mi je trn u tijelo, sotonin poslanik, da me trajno muči da se ne uzoholim.” (2. Korinćanima 12,7)
Samopouzdanje vodi zanemarivanju budnosti i skrušene, pokajničke molitve. Treba se čuvati kušnji izvana i neprijatelja iznutra, kao i teškoća koje treba svladati, jer Sotona prilagođava svoje kušnje različitim karakterima i temperamentu pojedinaca.
Kristova Crkva stalno je izložena opasnosti. Sotona nastoji uništiti Božji narod i nije dovoljno pouzdati se u mišljenje i prosudbu jednog čovjeka. Krist želi da se Njegovi sljedbenici sastanu kao Crkva, da poštuju red, da imaju pravila i provode disciplinu i da svi budu prožeti poniznošću jedan prema drugome, smatrajući jedni druge većima od sebe. Jedinstvo i povjerenje bitni su za napredak Crkve. Ako svaki član Crkve smatra da smije djelovati neovisno o drugima postupajući na sebi svojstven način, kako Crkva može biti sigurna u trenutku opasnosti? Napredak i postojanje Crkve ovise o brzom, jedinstvenom djelovanju i uzajamnom povjerenju njezinih članova. Kad u kritičnom trenutku jedan oglasi uzbunu, potrebno je brzo i djelotvorno postupiti, bez postavljanja pitanja ili opširnog pretresanja predmeta i tako zbog odgađanja neprijatelju dati prednost, kad bi se zajedničkim djelovanjem mnoge duše mogle spasiti od propasti.
Bog želi da Njegov narod bude povezan najužim vezama kršćanskog zajedništva. Povjerenje u našu braću bitno je za napredak Crkve; u trenutku neke vjerske krize važno je zajedničko djelovanje. Jedan nerazborit korak, jedan nepromišljeni postupak može Crkvu izložiti teškoćama i nevoljama od kojih se godinama neće oporaviti. Jedan član Crkve ispunjen nevjerovanjem može omogućiti velikom neprijatelju da utječe na napredak cijele Crkve, a posljedice mogu biti mnoge izgubljene duše. Isus želi da Njegovi sljedbenici budu prožeti poniznošću jedan prema drugome; tada će ih Bog moći upotrijebiti kao oruđa za spašavanje jedan drugoga, jer jedan ne može razabrati opasnosti koje oko drugoga brzo primjećuje. Međutim, ako onaj koji nije primijetio opasnost, s povjerenjem prihvati upozorenje, obojica mogu izbjeći velike nevolje i teškoće. (Svjedočanstva za Crkvu, sv. 3, str. 391,392)