Većina nas zna da ogovaranje nije vrlina, pa ipak se povremeno bavimo tračanjem. Ljudi ogovaraju da bi bili društveni – nešto slično kao kad se pije zbog društva. Nemaju namjeru nikoga povrijediti, kao što ni ljudi koji piju na domjencima i sastancima nemaju namjeru nikoga ozlijediti u prometnoj nesreći prouzročenoj alkoholom. No, svako ponašanje ima svoje posljedice.
Mislimo li na posljedice, nesumnjivo postoji velika razlika između trača i pijenja alkoholnih pića zbog društva. No, u oba postupka postoje sličnosti. Jedan i drugi mogu prijeći u ovisnost. Neka se tvar ili ponašanje smatra ovisničkim
1. ako mijenja čovjekovo raspoloženje,
2. ako čovjek na kraju izgubi nadzor nad upotrebom te tvari ili postupkom i
3. ako postoje negativne posljedice koje ovisnik zanemaruje da bi mogao nastaviti “konzumirati”.
Elaine, majka dvoje djece, kućanica, tračala bi gotovo svakodnevno preko telefona da se riješi dosade. Njezini “mali razgovori” koje je vodila dok su djeca spavala postali su najvažniji trenuci dana. Jednom je zbog takvog ispraznog pričanja gotovo izgubila dvije prijateljice. Obje su naslutile da Elaine govori jednoj o drugoj pa su je pozvale na red. premda je događaj bio mučan i neugodan, Elaine je nastavila tračati zato što je to bio njezin jedini bijeg iz sivila svakidašnjice.
Pamela je bila uvjerena da su njezine pobude ispravne. Kad bi čula kakvu skandaloznu glasinu o nekom vjerniku iz crkve, ona bi, prije nego što je prenese dalje, nazvala više osoba i provjerila istinitost. Samu je sebe obmanjivala kako su njezini upiti bili potaknuti željom da pomogne. Naravno, osobe o kojima je bila riječ doznale su za njezino propitkivanje pa su je pozvale na red. spretno je izbjegla preuzeti odgovornosti. Budući da su njezine nakane bile plemenite, smatrala je svoje ponašanje opravdanim. Začudo, ljudi koje je uvrijedila obično bi joj milostivo oprostili. Kao Elaine, ni Pam zbog toga nije naučila lekciju koju je trebala naučiti.
Kad je, nakon mnogo godina, ona osjetila ubod nepoštenog kriticizma, uvidjela je kako je ogovaranje stvarno bolno pa je pokušala prestati. Međutim, slomiti naviku bilo je teže nego što je očekivala. Nastojeći je svladati, Pam je otkrila da je postala ovisnicom uzbuđenja što ga stvara ogovaranje.
Uzbuđenje i snaga osjećaja stvara u čovjekovom mozgu promjene slične onima koje prouzročavaju narkotici. Ogovaranje je jedan od više oblika onoga što stručnjaci nazivajuovisničkim uzbuđenjem. Drugi su oblici nesavladiv nagon za kupovanjem, pretjerani rad, užurbanost koja je prerasla u naviku, pretjerana zabrinutost, manipuliranje vlašću (nadzor) i kronično otezanje. Ovisnici o uzbuđenju upadaju u krize, kaos i intenzitet osjećaja. Doslovce žive na svojem adrenalinu, slično ovisniku koji živi na amfetaminima ili kokainu. Jedina razlika između ovisnika o adrenalinu i ovisnika o amfetaminu jest što prvi svoje narkotike proizvode u vlastitom tijelu i ne moraju ih plaćati – ne gotovinom. No, plaćaju društvenim, duhovnim i zdravstvenim posljedicama.
Prema onome što nam je poznato o ovisnosti općenito, posebice o ovisnosti o uzbuđenju, mogu li Elaine i Pamela biti ovisnice o ogovaranju? Crpu li iz njega zadovoljstvo? Izaziva li njihovo miješanje u tuđe poslove intenzivan osjećaj? Nastavljaju li ogovarati unatoč negativnim posljedicama? Da, da i da.
Kad je Pameli bilo dosta patnje, bila je spremna osloboditi se te negativne navike. Premda se iskreno željela promijeniti i pokušala sve kako bi prestala ogovarati, njezini su pokušaji bili bezuspješni. Frustrirana, konačno je prihvatila činjenicu da je problem premašio njezinu snagu. Obratila se za pomoć kršćanskom savjetniku. Tijekom terapije Pam je otkrila da je ogovaranjem popunjavala “rupu u svojoj duši”. Spoznala je da je bila opsjednuta životom drugih ljudi, jer nije imala vlastite osobnosti.
Uz pomoć terapeutske skupine, poduže terapije i potpore svojeg pastora i partnera u molitvi postala je samostalna, samosvjesna žena sa snažnim osjećajem svrhe i cilja. Njezin je oporavak bio bolan, ali Pameli danas više nije potreban “razgovor” kao što je to nekad bilo.
Koja god da je vaša ovisnost (a većina nas ima bar jednu), učinit ćete sebi doživotnu uslugu ako je imenujete i onda poduzmete odgovarajuće korake kako biste je nadvladali.
Carol Cannon