“A Isus, kad to ču, reče im: ‘Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima. Nisam došao da zovem pravednike, nego grešnike.’” (Marko 2,17)
Nijedan učitelj nije nikada ukazao čovjeku tako veliku čast kao naš Gospodin i Učitelj. Bio je poznat kao “prijatelj carinika i grešnika”. Družio se s ljudima iz svih društvenih slojeva kako bi svi mogli imati udjela u blagoslovima koje je došao dati. Bilo Ga je u sinagogi i na tržnici. Sudjelovao je u društvenom životu svojih sunarodnjaka unoseći radost svojom prisutnošću u domove svih koji su Ga pozivali. Međutim, nikada nikamo nije išao nepozvan.
Energično je ublažavao sve vrste ljudskih tegoba koje su Mu donesene s vjerom da će ih odagnati, ali nije dijelio iscjeliteljsku moć tamo gdje se očitovala neovisnost i sebična isključivost koje nisu davale nikakvo značenje ljudskim patnjama niti molile za toliko potrebnu pomoć. Bio je spreman i voljan pomoći svakome tko Mu se obratio u vjeri. Tuga je nestajala u Njegovoj prisutnosti, nepravda i tlačenje gasnuli su pod Njegovim ukorima, a smrt, taj okrutni pustošitelj našega grešnog roda, slušala je Njegove zapovijedi.
U svim stoljećima otkako je Krist među ljudima, bilo je nekih koji su, sve vrijeme izgovarajući Njegovo ime, slijedili smjer odvojenosti ili farizejske nadmoćnosti. Ipak, oni nisu blagoslivljali svoje bližnje. Nisu nalazili nikakvo opravdanje u Kristovom životu za samopravedni fanatizam budući da je Njegov karakter bio blag i milosrdan. On bi bio isključen iz svakog samostanskog reda na zemlji zbog prekoračenja propisanih pravila. U svakoj crkvi i denominaciji pronašli bi se čudaci koji bi Ga okrivljavali zbog Njegove oslobađajuće milosti. …
Oni kojima je Bog povjerio svoju istinu moraju tako urediti svoj odnos sa svijetom da osiguraju sebi sveti mir, kao i sveto i najtemeljitije poznavanje načina na koji treba suočiti ljude s njihovim predrasudama tamo gdje jesu i pružiti im svjetlo, utjehu i mir koji se nalaze u prihvaćanju Božje istine. Primjer im treba biti Kristov nadahnjujući, vjerodostojni i društveni život. Moraju njegovati isti dobrotvorni duh koji je On imao i iste široke planove djelovanja u susretima s ljudima tamo gdje se oni nalaze. (Letter 2, 28. kolovoza 1878., “Dragoj braći u Kristu [u Švicarskoj]”)
Preporučujemo:
Audioknjigu “Isusov život” slušajte besplatno na našem YouTube kanalu! Dvadeset četvrto poglavlje poslušajte ovdje.