““Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost — jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme Božje strpljivosti — da učini očitom svoju pravednost u sadašnje vrijeme i da dokaže da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa.”“ (Rimljanima 3,25.26)
Apostol kaže: ““I svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu. Njega je Bog izložio da svojom krvi bude Pomirilište po vjeri, da učini očitom svoju pravednost — jer je ostavio nekažnjene prošle grijehe u vrijeme Božje strpljivosti — da učini očitom svoju pravednost u sadašnje vrijeme i da dokaže da je pravedan i da opravdava onoga koji vjeruje u Isusa.”“ (Rimljanima 3,25.26)
Ovdje je istina objavljena jasnim riječima. Milost i dobrota potpuno su nezaslužene. Kristova milost opravdava grešnika bez njegovih zasluga ili prava. Opravdanje je potpuno, savršeno pomilovanje grešnika. U trenutku kada prihvati Krista vjerom, grešnik dobiva pomilovanje. Pripisuje mu se Kristova pravednost i više nema razloga sumnjati u Božju milost koja prašta.
U samoj vjeri nema ničega što bi je učinilo našim spasiteljem. Vjera ne može ukloniti našu krivnju. Krist je sila Božja na spasenje svakome koji vjeruje. Opravdanje dolazi zaslugom Isusa Krista. On je platio cijenu grešnikovog otkupljenja. Ipak, Isus može opravdati samo onoga koji vjeruje u zasluge Njegove krvi.
Grešnik se ne može oslanjati na svoja dobra djela kao na sredstvo opravdanja. On treba shvatiti da mora odbaciti sve svoje grijehe, a zatim prihvatiti svjetlo za svjetlom onako kako ono obasjava njegov životni put. Zahvaljujući vjeri, treba se koristiti širokim i obilnim mogućnostima koje mu pruža Kristova krv, vjerujući Božjim obećanjima koja su mu u Kristu postala posvećenje, opravdanje i spasenje.
Ako bude slijedio Krista, hodit će ponizno u svjetlu, radovat će se svjetlu, širit će svjetlo drugima. Opravdavši se vjerom, unosit će vedrinu u svoju poslušnost Bogu i u cijeli svoj život. Mir s Bogom bit će posljedica onoga što mu je Krist postao. Duše koje se pokore Bogu, koje Ga proslavljaju, koje ispunjavaju Njegovu Riječ, primit će božansko prosvjetljenje. U dragocjenoj Božjoj riječi kriju se neporočnost, plemenitost i ljepota do kojih ga ni najuzvišenije čovjekove snage ne mogu uzdići bez Božje pomoći. …
Nitko od nas nema izgovora da se u bilo kojoj nevolji prestane oslanjati na Boga. Iako nas ljudska sućut može iznevjeriti, Bog nas ipak ljubi i žali, pruža nam svoju ruku pomoćnicu. U Božjem vječnom zagrljaju nalaze se svi koji se Njemu obraćaju za pomoć. … Bogu je drago kada Mu se obraćaju Njegova djeca, kada vjeruju da će On za njih učiniti ono što sama ne mogu. (ST, 19. svibnja 1898.)