Duhovnost

Opredijeljeni za ljubav

“Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.” (Jeremija 31,3)

Tog jutra moj dobar prijatelj, svećenik u jednoj velikoj bolnici, ušao je u sobu tek primljene bolesnice. Punija prosijeda žena pedesetih godina koju je zatekao u sobi nije samo bila bolesna, već i vrlo uplašena i duboko uznemirena.

Zastajući pokraj njezinog kreveta, svećenik se na svoj ljubazni način počeo predstavljati.

Prije nego što je to uspio i izraziti, žena je planula: “Ne želim vidjeti nikakve svećenike. Imam ja svoju Crkvu. Volim put u koji vjerujem i ne želim da mi se bilo što drugo propovijeda. Ne želim da me posjećujete dok sam ovdje u ovoj bolnici. Molim vas, ostavite me na miru!”

Svećenik se polako okrenuo, spreman da napusti sobu. Ali zastao je i tiho rekao: “Nisam vam došao propovijedati. Došao sam vam govoriti o Božjoj ljubavi.”

Bolesnica se za trenutak trgnula. Njezina napetost kao da je popustila. Nasmiješila se i kazala: “Dobro, onda uđite i sjednite. Upravo mi sada treba puno Božje ljubavi!”

Moj prijatelj je svakodnevno posjećivao ovu bolesnicu dok se nalazila u bolnici, jer je ona to željela. Među njima se razvilo pravo, iskreno prijateljstvo, a svećenik je kasnije pričao da je ona ubrzo postala osoba potpuno otvorena za Evanđelje.

Psihologija jasno ukazuje da je najveća i najhitnija potreba svakog ljudskog bića da bude voljeno i prihvaćeno. Sve drugo u životu ovisi o tome kako je ova velika potreba zadovoljena.

Sâm Bog usadio je u srca svih ljudi ovu duboku želju i potrebu za ljubavlju i druženjem. To je zapravo Božji sveobuhvatni dar Njegovoj djeci. Neosporna je činjenica da ta potreba postoji čak i u životu najokorjelijih osoba, čak i onih koji misle da su sami sebi dovoljni.

U trenucima svoje agonije i iskušenja u Getsemaniju, Krist je čeznuo za suosjećanjem svojih učenika. Želio je da netko bude kraj Njega, da se brine za Njega i da Ga razumije. Nažalost, nije bilo nikoga.

Samostalan i odlučan, apostol Pavao je često žudio za suosjećanjem i prijateljstvom kad je, obavljajući pionirski rad za Boga, bio pritisnut poteškoćama i osamljenošću.

Bog je u sve nas usadio snažnu želju da budemo voljeni. Otac je tako omogućio i svoj ulazak u naš život.

Tko god traži Boga, čini to zato da zadovolji svoju potrebu za ljubavlju i prihvaćanjem. U skladu s ovom istinom Otac sve ljude privlači k sebi.

Ovo je i temelj na kojemu kršćani moraju zasnovati sve svoje napore da uspostave Božje kraljevstvo u srcima svojih prijatelja. Svi koji dožive da budu spašeni, bit će spašeni zahvaljujući ljubavi. A ljubav počinje u Bogu: “Ljubavlju vječnom ljubim te, zato ti sačuvah milost.” (Jeremija 31,3)

Bog ima dovoljno ljubavi da zadovolji sve potrebe svijeta koji je toliko želi. Bog ima dovoljno ljubavi da je svakome daruje u izobilju.

Postoji samo jedan problem.

Ljubav nije stvarna i ona nema svoju vrijednost ako se ne pokaže. Iz razloga poznatog samo Njemu, Bog je učinio da u pokazivanju svoje ljubavi ovisi o svojem narodu. On je svoje dragocjeno blago stavio u zemaljske posude. Izabrao je ljudska bića da prenose Njegove blagoslove svijetu. Njegova slava treba svijetliti kroz njih i rastjerati tamu grijeha. Bog želi da ljudska bića pomognu grešnicima, onima kojima je potrebna služba ljubavi, i da ih vode k Njemu.

Bog želi da čovjek postane posrednik, prenositelj topline i ljubavi svijetu: “Svjetiljka je Gospodnja duh čovječji…” (Izreke 20,27)

Doista je tragično što je Božji narod toliko puta propustio izvršiti svoju jedinstvenu, Bogom danu ulogu. Žalosno je što je tako često propuštao pokazati Božju ljubav. Sebičnost i hladnoća gotovo su ugasili plamen ljubavi. Neki koji tvrde da su kršćani, zaboravili su da Bog od njih očekuje da predstavljaju Krista.

Što znači predstavljati Krista? To znači otkrivati Božju ljubav ljudima, kao što je to Krist činio. Ta ljubav je bila sila koja je sve ljude privlačila k Njemu. Izraz ljubavi na Njegovom licu, ljepota Njegovog karaktera koja se mogla zapaziti u izrazu lica i tonu glasa privlačila je sve koji još nisu bili ogrezli u nevjerstvu.

Bezgranična Božja ljubav bila je omiljeni predmet Kristovog kazivanja. On je govorio o njoj, otkrivao je svojim životom, On sâm bio je Ljubav. Kristov posebni dar ljudima bila je ta iznimna mogućnost promatranja stvarne Božje naravi. Objavljivanje te žive istine, u kojoj se otkrila Očeva želja da zadovolji najveću čovjekovu potrebu, bila je i svrha Njegovog dolaska na Zemlju.

To dragocjeno poznavanje Boga, ta ljubav doživljena s Bogom, veliki je dar povjeren Božjem narodu. Bog želi da ga podijelimo sa svijetom.

Douglas Cooper

(tekst je preuzet iz knjige Živjeti Božju ljubav)