„Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski.“ (Matej 6,14)
„I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima svojim!“ (Matej 6,12), tako nas je Krist učio moliti. Međutim, najteže od svega je, čak i za one koji tvrde da su Kristovi sljedbenici, opraštati kao što je Isus oprostio njima. Pravi duh opraštanja tako se rijetko vidi na djelu, na toliko se mnogo raznih načina tumači Kristov zahtjev, da se gubi iz vida njegova snaga i njegova ljepota. Mi imamo vrlo nesigurne poglede na veliku Božju milost i dobrotu. On je pun sućuti i oprosta i širokogrudno oprašta onima koji se istinski kaju i priznaju svoje grijehe. … U svoj karakter moramo unijeti ljubav i milosrđe, osobine koje je Krist pokazivao u svojem životu.
Ako smo primili dar od Boga i imamo znanje o Isusu Kristu, onda imamo i posao koji trebamo obavljati za druge. Mi moramo pokazati istu onakvu strpljivost kakvu je Bog pokazao prema nama. Gospodin zahtijeva od nas da se prema Njegovim sljedbenicima ponašamo na isti način kao što se On ponaša prema nama. Mi trebamo pokazati strpljenje i biti ljubazni iako oni ne ispunjavaju naša očekivanja. Gospodin očekuje od nas da budemo puni sućuti i ljubavi, da naše srce bude sažaljivo. On želi da pokažemo plodove Božje milosti u našem postupanju prema drugima. Krist kaže: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!“ (Matej 22,39) To puno znači, puno više od onoga što takozvani kršćani čine u svojem svakidašnjem životu. …
Krist je naučavao da se načela Božjeg zakona odnose čak i na namjeru i zamisli srca i uma. On jasno naglašava da ćemo, ako doista vjerno ispunjavamo Deset zapovijedi, ljubiti svoje bližnje kao same sebe. …
Dosljedan vjerski život, sveti razgovori, dobar primjer, dobrotvornost iz čistoga srca, sve to obilježava Kristove predstavnike. Oni će nastojati istrgnuti grešnike kao glavnje iz raspaljenog ognja, obavljat će vjerno svaku dužnost. Tako će postati svjetlo koje upozorava. …
Čitatelju, mi se približavamo danu suda. Povjereni su nam talenti. Neka nitko ne bude na kraju osuđen kao nemarni sluga. Šaljite riječi života onima koji se nalaze u tami. Neka i Crkva bude vjerna svojoj zadaći, dostojna ukazanog povjerenja. Njezine iskrene, ponizne molitve učinit će da propovijedanje istine bude uspješno i Krist će se proslaviti. (Review and Herald, 19. svibnja 1910.)