“Što si mi, dušo, klonula i što jecaš u meni? U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, spasenje svoje, Boga moga!” (Psalam 42,11)
Stojite li na strani svijeta ili na Kristovoj strani? Kakvu vrijednost ima za mene čitav svijet sa svim njegovim zlatom i srebrom skupljenim na gomilu? Kakvu vrijednost to ima za vas? Moj životni vijek skoro je završen. Mnogi, mnogi od mojih prvih suradnika sada su u grobu. Sve što je ostalo od naše nekad velike obitelji je jedna od mojih sestara — a i ona je slaba. Ali Bog mi daje snagu. On je zdravlje koje se ogleda na mojem licu. Svakog jutra Mu se radujem. Znam da sam čuvanje svoje duše povjerila Njemu kao vjernom Stvoritelju, i znam da me On nikad nije iznevjerio. Ako se uzdate u Njega, Gospodin će svakom od vas također dati svoju snagu, svoju milost, svoje spasenje.
Kad vas netko pita kako se osjećate, nemojte se žaliti, gunđati i prisjećati se nečeg žalosnog u pokušaju da zadobijete njegovo suosjećanje, već ga primite za ruku i recite: “Slava Bogu! Bog je Gospodin i treba Ga slaviti! Ja Ga ljubim zato što je On prvi ljubio mene.” Neka vaši razgovori budu vedri i puni nade. Ne govorite o onome što obeshrabruje, o svojem nedostatku vjere, o svojim tugama i patnjama, jer đavao uživa kad čuje takve riječi. Kad se bavite sumornim temama, vi veličate neprijatelja. Govorite s vjerom, nadom i hrabrošću i time proslavljajte Boga.
Umjesto da ogovaramo pakosteći time drugima, govorimo o Kristovoj neusporedivoj sili i slavi, veličajući i uzdižući na taj način Gospodina Boga nad vojskama i pjevajući pjesmu pobjede u kraljevstvu slave. Ako već sad počnemo pjevati pjesme pobjede i zahvalnosti, moći ćemo pjevati pjesmu Mojsijevu i Jaganjčevu kad se sretnemo na “kristalnom moru”.
Gospodin će biti s nama u ovom životu ako dopustimo da nas Njegov Duh vodi i ako ne prestanemo slaviti Njegovo ime. Trebali bismo unijeti što je moguće više Neba u ovaj život. Nebesko svjetlo koja obasjava srce širit će se preko ljubaznih riječi i plemenitih djela na one koji su nam blizu. Pošto smo se upoznali s Bogom, moći ćemo reći kada On dođe: “Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio.” (Izaija 25,9) (Manuscript 111, 19. listopada 1901. — Propovijed održana u kapeli Sanatorija St. Helena)