“Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i čudesa što ih na meni učini Bog Svevišnji.” (Daniel 3,32)
Nakon proučavanja Biblije i nakon što je pročitala više knjiga, Nataša je prisustvovala i evangelizaciji. Čula je mnogo novih činjenica, ali ju je srce još uvijek vezivalo za prošlost. Kad god bi odlazila u pravoslavnu crkvu, zdravlje bi joj se pogoršavalo. Zatim bi dolazila k meni da se molim za njezino ozdravljenje.
Kasnije mi je priznala da je u tim trenutcima sama sebi govorila: Zaboravi je, bježi od nje, otarasi se knjiga. A zatim bi pomislila: Pa to nisu moje misli, ja imam dobro mišljenje o ovoj literarnoj evanđelistici.
Nataša je bila predavač na fakultetu i morala je čitati mnogo knjiga. Bila je aktivna kršćanka i dolazila je k meni da joj pomognem. Čitala sam tu literaturu da bih joj pokazala neslaganja između njezinih knjiga i Biblije. Pokušala sam je uvjeriti da treba vjerovati samo Bibliji i da se može moliti samo živome Bogu. Bilo joj je potrebno dosta vremena da to shvati, ali je primijetila da kad god sam se molila za nju, osjećala se bolje. Rekla sam joj da joj Bog pomaže i da Mu se može moliti izravno bez ikona i svetaca kao posrednika.
Jedne noći bila je jako bolesna i osjećala je snažnu vrtoglavicu. Htjela je doći k meni da se pomolim za nju, ali joj je bilo sve gore i gore. Napokon su ona i njezin muž kleknuli i zajedno se molili Bogu za pomoć. Gospodin je odgovorio na njihovu molitvu. “Sad razumijem da se trebam izravno obraćati živome Bogu”, rekla je sljedećeg jutra. Kad bi joj se neka takva slabost događala u prošlosti, uvijek je završavala u bolnici.
Te sam večeri otišla k njoj i izbacile smo sve ikone, “svetu vodicu” i knjige koje nisu bile u skladu sa svetim i čistim mislima. Mnogo je lakše disala i mir Božji uselio se u njezino srce. Večer prije krštenja Nataša je još uvijek doživljava napade nadnaravnih sila, ali je Bog nadvladao. Nešto kasnije i Natašin muž se također odlučio krstiti. Danas ona pomaže drugim ljudima da otkriju živoga Boga.
Svetlana Beščetnova, Ukrajina