Jutarnji stih

Osloni se na Riječ, a ne na osjećaje

„Neka riječ Kristova obilno stanuje u vama! Poučavajte i opominjite jedan drugoga sa svom mudrošću.“ (Kološanima 3,16)

Božja riječ je temelj naše vjere i zato samo iz nje možemo dobiti uvid u naš položaj pred Bogom. Ne smijemo dopustiti da naši osjećaji postanu mjerilo po kojemu ćemo raspoznavati nalazimo li se u milosti ili u nemilosti pred Bogom, bez obzira na to smatramo li ih ohrabrujućima ili ne. Čim počnemo uzimati u obzir osjećaje, nalazimo se na opasnom tlu. Ako smo radosni, mislimo odmah da smo sigurni u Božju naklonost, a kada se nešto promijeni, što će se i dogoditi kada negativne okolnosti utječu na srce i mi smo žalosni i bezvoljni, potpuno ćemo prirodno biti navedeni da posumnjamo da nas Gospodin prihvaća. …

Sotona će pokajničkoj duši spremno iznijeti svoje prijedloge i prikazati teškoće kojima će oslabiti njezinu vjeru i potkopati njezinu hrabrost. On ima na raspolaganju brojne kušnje kojima može obuzeti um, šaljući jednu za drugom, ali kršćanin ne smije pitati svoje osjećaje jer će se uskoro pojaviti zla nagađanja i sumnje i on će se naći u okovima zbunjenosti i očaja. …

Nemojte uzdizati svoje osjećaje i biti poneseni njima bez obzira na to jesu li dobri, loši, žalosni ili radosni. … Samo Božja riječ treba biti vaša sigurnost. … Svaka duša mora sudjelovati u borbi ako želi dobiti vijenac života. Služeći se oružjem Božje riječi, pobjednik se mora boriti stopu po stopu u dobroj borbi vjere. Mi se moramo suočiti s neprijateljem uz pomoć riječi: „Pisano je!“

Kada neprijatelj počne odvlačiti misli od Isusa tako da zaboravimo Njegovu milost, Njegovu ljubav, Njegovu dovoljnost, nemojte dragocjeno vrijeme posvećivati razmatranju svojih osjećaja, već se utecite Božjoj riječi. U Pismu je Krist predstavljen kao Onaj preko koga je Bog načinio svjetove. On je svjetlo svijetu i dok mi koji tražimo svjetlo budemo proučavali Riječ, dobit ćemo božansko prosvjetljenje. …

Što ćemo postići time što čeznemo da se cijeli svijet obrati Isusu i da povjeruje u Njegovu ljubav koja oprašta, ako mi sami ne vjerujemo u Njegovu ljubav niti se oslanjamo na Njegovu milost? Kako ćemo povesti druge u punu sigurnost, u jednostavnu, djetinju vjeru u našega nebeskog Oca ako sami odmjeravamo i ocjenjujemo našu ljubav prema Njemu po svojim osjećajima? (Signs of the Times, 3. prosinca 1894.)


Komentiraj