“Dakle, ako je tko u Kristu, on je novi stvor.” (2. Korinćanima 5,17)
Kad je Krist uzeo čovjekovu narav, povezao se s ljudskim rodom vezom ljubavi koju nikakva sila nikad neće moći raskinuti, osim čovjek sâm. Sotona će nam stalno podmetati svoje mamce da bi nas naveo da tu vezu prekinemo, da se namjerno odvojimo od Krista. Upravo tu trebamo biti budni, truditi se i moliti da nas ništa ne navede da izaberemo drugog gospodara, jer to uvijek ovisi o našoj slobodnoj volji. Neka naše oči uvijek gledaju Krista,
i On će nas sačuvati. Gledajući Isusa, mi smo sigurni. Ništa nas ne može istrgnuti iz Njegove ruke. Gledajući stalno Njega, “preobražavamo se u tu istu sliku, uvijek sve slavniju, jer dolazi od Gospodina, od Duha” (2. Korinćanima 3,18).
Upravo su tako prvi učenici postali slični svojemu dragom Spasitelju. Kad su čuli Isusove riječi, osjetili su potrebu za Njime. Oni su Ga tražili, našli i slijedili. Bili su s Njime u kući, za stolom, nasamo, u prirodi. Bili su s Njime kao učenici s Učiteljem, svakog dana primajući s Njegovih usana pouke o svetoj istini. Gledali su u Njega kao sluge u svojega gospodara da doznaju svoju dužnost. Ti učenici bili su ljudi koji su “patili kao i mi” (Jakov 5,17). I oni su morali voditi borbu s grijehom. Da bi živjeli svetim životom, bila im je potrebna ista milost.
Čak ni Ivan, omiljeni učenik koji je najpotpunije odražavao Spasiteljevu sliku, nije sâm po sebi imao tu ljepotu karaktera. On ne samo da je bio nametljiv i častohlepan, već i žestok i kivan na sve koji su ga vrijeđali. Ali kad se upoznao s karakterom božanskog Sina, postao je svjestan svojih nedostataka i ta ga je spoznaja učinila poniznim. Snaga i strpljivost, sila i nježnost, veličanstvo i krotkost — koje je svakog dana gledao u životu Božjeg Sina — ispunili su njegovu dušu divljenjem i ljubavlju. Iz dana u dan Krist je sve više privlačio njegovo srce, sve dok on nije, ispunjen ljubavlju prema Učitelju, izgubio sebe iz vida. Njegova gnjevna i častoljubiva narav došla je pod utjecaj Kristove preobražavajuće sile. Preporađajući utjecaj Duha Svetoga obnovio je njegovo srce. Sila Kristove ljubavi preobrazila je njegov karakter. To je prava posljedica sjedinjenja s Isusom. Kad Krist boravi u srcu, sva narav se mijenja. Kristov Duh i Njegova ljubav omekšavaju srce, obuzdavaju dušu i uzdižu misli i želje prema Bogu i Nebu. (Put Kristu, str. 75,76)