Otkrivenje — knjiga otvorena za naše proučavanje

“Blago čitaču i slušačima riječi ovoga proročanstva ako vrše što je u njemu napisano, jer je (određeno)
vrijeme blizu!” (Otkrivenje 1,3) Mnogi misle da je Otkrivenje zapečaćena knjiga i ne posvećuju vrijeme proučavanju njezinih tajni. Oni tvrde da treba gledati na slavu spasenja, smatrajući da su tajne otkrivene Ivanu na otoku Patmosu manje važne za proučavanje. Međutim, Bog drugačije gleda na tu knjigu i kaže: “Ja svakomu koji čuje proročanske riječi ove knjige izjavljujem: Tko ovomu što nadoda, Bog će mu dodati zla opisana u ovoj knjizi; a ako što oduzme od riječi ove proročke knjige, Bog će mu oduzeti njegov dio na stablo života i na Sveti grad, opisane u ovoj knjizi.” (Otkrivenje 22,18.19) … Gospodin je otkrio svojem sluzi Ivanu tajne sadržane u toj knjizi, a Njegova namjera je da one i ostanu otkrivene kako bi ih svi mogli proučavati. Neki od prizora opisanih u toj knjizi već pripadaju prošlosti, neki koji su od vječnog interesa zbivaju se upravo sada, dok se neki neće u potpunosti ispuniti sve do završetka vremena, kada će se odigrati posljednji veliki sukob između sila tame i Kneza Neba. … Mnoga proročanstava ispunit će se vrlo brzo jedno za drugim. Sve sile bit će stavljene u pokret. Povijest će se ponoviti, pokrenut će se ista sporna pitanja i opasnost će prijetiti Božjem narodu sa svih strana. Neka žestina obuzima ljudski rod. Ona prožima sve na Zemlji. A radi čega? Radi igara, veselja, zabave. Ljudi jure, navaljuju, otimaju se za veću moć. Obično i propadljivo zaokuplja njihovu pozornost u toj mjeri da se o onome što je od vječnog interesa jedva i razmišlja. Ljudska će bića s puno elana, revnosti i upornosti, upotrijebiti svoje Bogom dane snage da bi, uz pomoć sotonskog despotizma, poništila Božji zakon. Varalice svih vrsta tvrdit će da su iskreni i dostojni povjerenja. Obično i nečisto veličat će se na štetu onoga što je istinito i sveto. Tako će lažno mjerilo svetosti biti prihvaćeno, a pravo odbačeno, kao što su Adam i Eva odbacili Božju riječ zbog Sotonine laži. (Manuscript 143, 1901.)