“Da iskusim njega i silu njegova uskrsnuća i udio u njegovim patnjama, prilagođavajući se njegovoj smrti.” (Filipljanima 3,10)
Tako je završio Pavlov rad u Efezu. Bilo je to razdoblje neumornog rada, mnogih kušnji i duboke tjeskobe. Naučavao je ljude javno i po kućama, savjetujući i opominjući ih uz mnogo suza. Stalno su mu se protivili Židovi koji nisu propuštali nijednu priliku da raspoloženje naroda potaknu protiv njega.
Boreći se s protivljenjem, vršeći s neumornom gorljivošću djelo Evanđelja i čuvajući interese još mlade crkve u vjeri, Pavao je na duši nosio težak teret za sve crkve.
Vijesti o otpadu u nekim crkvama koje je osnovao izazivale su u njemu duboku tugu. Bojao se da bi se njegov trud za njih mogao pokazati uzaludnim. Mnogu je besanu noć proveo u molitvi i ozbiljnom razmišljanju kad bi saznao za metode koje su bile rabljene da se osujeti njegovo djelovanje. Kad je imao priliku i kad je stanje to zahtijevalo, pisao je crkvama koreći ih, savjetujući, opominjući i hrabreći. U ovim se pismima Pavao ne zadržava na svojim nevoljama, ali povremeno nalazimo nagovještaje o njegovom radu i stradanju u Kristovom djelu. Bio je izložen bičevanju i zatvaranju, hladnoći, gladi i žeđi, pogibli na kopnu i moru, u gradu i pustinji, pogibli od svojih sunarodnjaka, od pogana, od lažne braće — sve je to trpio radi Evanđelja. Bio je “ocrnjivan”, “vrijeđan”, učinjen “kao smeće svijeta”, “u tjeskobi”, “progonjen”, “u svakom pogledu … u nevolji”, “svaki čas izložen pogibli”, “predan smrti zbog Isusa“.
Usred stalne oluje protivljenja, bučenja neprijatelja i napušten od prijatelja, neustrašivi se apostol nije obeshrabrio. Vratio bi pogled na Golgotu i s novim žarom nastavio širiti spoznaju o Raspetome. Jednostavno je koračao putom obilježenim krvlju kojim je prije njega prošao Krist. Nije tražio otpust iz borbe dok ne dođe trenutak da svoje oružje položi pred noge Otkupitelju. (Djela apostolska, str. 186)
Za razmišljanje: Kako u kušnjama gradim oporuku vjere kao što je činio Pavao tijekom svoje dugogodišnje službe? Tko stječe vjeru gledajući kako se ja borim u trenucima patnje?