Otvorena vrata

“Vjerom je Henok prenesen tako da nije vidio smrti; i više se ne nađe, jer ga Bog bijaše prenio. Prije, naime, nego bijaše prenesen, primi svjedočanstvo da je ugodio Bogu.” (Hebrejima 11,5)
“Kad naučimo hoditi s vjerom a ne s osjećajima, imat ćemo Božju pomoć upravo kada nam je potrebna i Njegov će mir ući u naša srca. Upravo je ovakvim životom povjerenja i poslušnosti živio Henok. Ako naučimo tu lekciju jednostavnog povjerenja, dobit ćemo svjedočanstvo kao i on — da smo ugodili Bogu.” (Moj život danas, str. 18) “Na svakom stupnju izgradnje svojeg karaktera trudite se da ugodite Bogu. To svakako možete postići, jer i Henok je ugodio Bogu iako je živio u pokvareno doba. I danas, u naše vrijeme, ima mnogo Henoka.” (Isusove usporedbe, str. 223) “Tijekom tri stoljeća hodio je s Bogom. Dan za danom težio je za prisnijom zajednicom; ova je zajednica postajala sve prisnija, dok ga Bog nije uzeo k sebi. Stajao je na pragu vječnog svijeta, samo ga je korak dijelio od zemlje blagoslova; sada su se dveri otvorile i hod s Bogom, koji je tako dugo trajao na Zemlji, nastavio se i on je prošao kroz vrata svetoga grada kao prvi od ljudi koji je tamo ušao.” (Propovjednici Radosne vijesti, str. 40) “S Božjom riječju u ruci, svako ljudsko biće, ma u kakav ga položaj život bacio, može izabrati društvo koje želi. Uz pomoć njezinih stranica ono može razgovarati s najplemenitijim i najboljim predstavnicima ljudskog roda, može slušati glas Vječnoga dok govori s ljudima. … Može u ovom svijetu boraviti u ozračju Neba dajući nadu žalosnima i kušanima na Zemlji, budeći u njima čežnju za svetošću … i slično onome koji je u davna vremena hodio s Bogom, prilazit će sve bliže i bliže pragu vječnoga svijeta, sve dok se vrata ne otvore i on ne uđe. Tamo se neće osjećati strancem. Glasovi koji će ga pozdraviti, glasovi su svetih koji su na Zemlji bili njegovi nevidljivi prijatelji — glasovi koje je on ovdje prepoznavao i ljubio. Onaj koji je preko Božje riječi živio u zajednici s Nebom, osjećat će se ugodno u nebeskom društvu.” (Odgoj, str. 114,115)