Otvorite prozore svoje duše!

6. 09. 2014.

““Tražite Jahvu i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!”“ (1. Ljetopisa 16,11)

Sada, upravo sada, imamo priliku otvoriti ““prozore duše”“ prema Nebu i zatvoriti one koji su okrenuti prema Zemlji. Sada je vrijeme da svaki vjernik crkve kaže: zatvorit ću svoje srce za sve što bi ugrozilo moju zajednicu s Kristom i otvorit ću prozore duše prema Nebu da bih mogao razumjeti duhovne stvarnosti.
Vjernici trebaju razgovarati s Bogom u pogledu svoje osobne potrebe za Svetim Duhom. Božja riječ treba biti njihova sigurnost. Cijelo nas Nebo poziva da primimo svijetle zrake Sunca Pravednosti u svoj život. Ako budemo govorili o vjeri, nadi i hrabrosti, naša duša će biti ojačana i naša nada, hrabrost i vjera će se povećati. Tražimo da ovaj veliki dar Sunca Pravednosti zasja u našem životu prema drugima. Tražimo od Gospodina da naučimo činiti Njegova djela u svijetu. To će nas učiniti uspješnim misionarima koji će drugima pomagati u stjecanju ohrabrujućih iskustava koja nadahnjuju nadom.
U našoj službi za Gospodara ne zanemarujmo male pojedinosti. Svako ljudsko biće izrađuje svoje životno tkanje, i kada je ornament potpun i na kraju dovršen, svaka nit tkanja mora biti pažljivo i vjerno napravljena. Kristova milost omogućit će nam da tkamo vješto i dobro. Iz dana u dan trebamo ulagati marljive osobne napore da se popravimo. Svakoga dana moramo koristiti svoj kršćanski um u radu na jačanju slabih i poticanju onih koji su izgubili nadu. Veliki ispit dolazi na svaku dušu. Zar onda nećemo raditi, biti budni, moliti se i slaviti Gospodina? To će nam dati najdragocjenije iskustvo. Mnogi vjernici gube vrlo mnogo zato što su zanemarili tražiti Gospodina s ozbiljnošću i vjerom koja se ne miri s odbijanjem.
Ako izgovaramo riječi i činimo djela na jednostavan, ponizan i ohrabrujući način, ona će nadahnuti vjerom srca drugih. Gospodin će uskoro doći, a našem tjelesnom srcu potrebno je svakodnevno obraćenje. Moramo govoriti riječi s Kristovom blagošću; naša djela i naš duh trebaju posvjedočiti da služimo Gospodinu. (Letter 54, 7. ožujka 1909.)