Ovisi o vama

“Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kajin. Po njoj primi svjedočanstvo da je pravedan kad Bog zbog njegovih darova dade svjedočanstvo. Po vjeri on, premda mrtav, još govori.” (Hebrejima 11,4)
“Kajin i Abel, Adamovi sinovi, karakterno su se veoma razlikovali. Abel je imao duh vjernosti Bogu, on je u Stvoriteljevu postupanju prema palom čovječanstvu vidio pravednost i milost i sa zahvalnošću je prihvatio nadu u otkupljenje. Ali Kajin je njegovao osjećaj pobune i prigovarao je Bogu zbog prokletstva što ga je izrekao nad zemljom i ljudskim rodom nakon Adamova grijeha. On je dopustio da njegov um pođe istim putem koji je doveo do Sotoninog pada — popuštajući želji za samouzvišenjem i dovodeći u pitanje božansku pravednost i autoritet. … Dva su brata podigla svoje žrtvenike i svaki je donio svoju žrtvu. Abel je prinio žrtvu od stada u skladu s Božjom uputom. ‘Bog milostivo pogleda na Abela i njegovu žrtvu.’ Vatra se spustila s neba i spalila žrtvu. Ali Kajin je, zanemarujući Božju jasnu i izravnu zapovijed, prinio samo žrtvu od zemaljskih plodova. Nije bilo znaka s neba koji je pokazivao da je žrtva prihvaćena. … Abel je shvatio velika načela otkupljenja. On se smatrao grešnikom i uvidio je da grijeh i njegova kazna stoje između njegove duše i zajednice s Bogom. Donio je zaklanu žrtvu, žrtvovani život i time priznao zahtjeve Zakona koji je bio pogažen. U prolivenoj krvi promatrao je buduću žrtvu, Krista koji umire na križu Golgote i vjerujući u pomirenje koje će tamo biti ostvareno, primio je svjedočanstvo da je opravdan, a njegova žrtva prihvaćena. Kajin je kao i Abel imao istu mogućnost da nauči i prihvati ove istine. On nije bio žrtva samovoljne namjere. Jedan brat nije bio predodređen da ga Bog prihvati, a drugi da ga Bog odbaci. Abel je izabrao vjeru i poslušnost, a Kajin nevjeru i pobunu. U tome je bila sva razlika.” (Patrijarsi i proroci, str. 50—52)